Fudbaleri Borca prošli su u četvrtfinale Kupa Bsone i Hercegovine. Eliminisali su ©iroki Brijeg, a za to je bio najzaslužniji Stojan Vranješ koji je izjednačio u 89. minuti. "Mislim da smo zasluženo prošli u četvrtfinale Kupa Bosne i Hercegovine. Odigrali smo pametno, ispoštovali smo sve što smo se dogovorili u svlačionici i rezultat nije mogao izostati. Posebno me raduje što sam ja sinoć pogodio i nadam se da ću nastaviti sa dobrim igrama u nastavku sezone." rekao je za SportSport.ba, Stojan Vranješ.

Sada Banjalučane iščekuje nastavak Premijer lige BiH. Na Gradski stadion u subotu stiže tuzlanska Sloboda. Dobra prilika da s eprekine serija od dva poraza.

"Malo smo zastali u prvenstu, doživjeli smo dva gostujuća poraza, no nadam se da ćemo se protiv Slobode vratiti na pobjednički kolosijek. Cijenim Slobodu, no mislim da u Banja Luci nema šta tražiti. Bodovi su nam jako potrebni i uvjeren sam da ćemo pružiti dobru partiju i na kraju se radovati. Ovim putem pozvao bih i sve naše navijače da dođu u što većem broju te da nam svojim navijanjem pomognu da svladamo Slobodu", istakao je za SportSport.ba Vranješ.

Utakmica Borac-Sloboda na programu je u subotu od 18 časova.

Oni stariji ljubitelji rukometa u gradu na Vrbasu sa sjetom se sjećaju vremena kada je "bog hodao po zemlji", a najtrofejniji sport Banje Luke bio ponos ovog regiona. Jedan od onih koji je pronio slavu krajiške ljepotice jeste i Jani čop, Slovenac, ali samo po nacionalnosti. Kao golobradi mladić tadašnji skauting tim eks-prvaka Evrope doveo ga je iz Trbovlja u Banje Luku, gdje je proveo četiri nezaboravne godine, postavši i standardni reprezentativac bivše Jugoslavije. Ratni vihor ga je odveo prvo u zagrebački Medveščak, a kada su i tamo zagrmili topovi, otisnuo se u Francusku, u klub Kretej. Zbog operacije leđa 1994. godine vraća se u Sloveniju, gdje je u više navrata vodio Rudar iz Trbovlja, kako seniorski tim, tako i mlađe kategorije. Danas je taj klub zbog teške materijalne situacije otišao u stečaj, a Jani čop u eksluzivnom razgovoru za "Fokus" otkriva svoje hirove iz mladosti, dječačke maštarije. Neke su se ostvarile, a neke su ostale samo pusti snovi.

FOKUS: U Banju Luku si došao 1987. godine, kao 17-godišnjak. Kako si se snašao i ko ti je najviše pomogao da se privikneš na novu sredinu?

čop: U Borcu je tada igrao Iztok Puc i on je bio zadužen za moj transfer, zajedno s Radom Radinkovićem, s kojim sam i danas u sjajnom odnosu. Naravno da mi je kao golobradom dječaku bilo sve nepozanica, ali vrlo brzo sam se privikao, jer na dobro je lako bilo naviknuti se. Kada sam stigao, trener je bio Bracika Vujinović, a na polusezoni ga je zamijenio legendarni Pero Janjić.

FOKUS: S Borcem si osvojio Kup EHF u dvomečeu s moskovskim CSK. Kakve utiske nosiš iz tih, sada već legendarnih mečeva?

čop: To mi je svakako najdraži trofej, a ujedno mi je bio i prvi. Bili smo klapa na terenu, ali i izvan njega. Drugarstvo je bilo važnije od svega. Lijepa sjećanja. Da nismo bili iskreni između sebe, ne bi ni danas, 20 godina poslije, ostali svi u kontaktu, iako smo se razišli na sve strane svijeta. Redovno se čujem sa Senjaninom Maglajlijom, Andrejom Golićem, Samirom Nezirevićem, Draganom Markovićem, Draškom Prtinom, Dadom Mulabdićem… Danas, s ove distance mogu slobodno da kažem da bi se Borac koju godinu kasnije popeo i na krov Evrope, ali u Ligi šampiona. Ovako, ostali smo zbog drugih stvari nedorečeni, generacija koja je samo obećavala.

FOKUS: U to vrijeme bio si reprezentativac Jugoslavije? Ostaje li možda žal što ta generacija nije zajedno nastavila svoj rukometni put?

čop: (pauza i dubok uzdah). I danas se s tugom sjetim tih vremena. Kakvu ekipu smo imali, drim tim koji se spremao za Olimpijske igre u Barseloni 1992. godine! Teško je reći šta bi bilo kad bi bilo, ali bili bi veliki favoriti. Aco Knežević, Dejan Perić, Patrik čavar, Vladimir Jelčić, braća Peruničići, generacija koja je rođena oko 1970. godine. Vladali bi najmanje deceniju svjetskom rukometnom scenom. Nije nam bilo suđeno.

FOKUS: Ne može se reći da je rukomet u Sloveniji i Hrvatskoj, i reprezentativni, a pogotovo klupski, bio neuspješan poslije raspada Jugoslavije, što nije slučaj s BiH i Srbijom, iako su dva šampiona Evrope dolazila iz tih republika, Borac i Metaloplastika?

čop: To je posljedica rata, prvenstveno u Bosni. četiri godine nije se pričalo o sportu. Ne možete uzeti gumicu i to obrisati. S druge strane, Srbija je imala izolaciju i sankcije. Slovenija je bila otvorena, a Hrvatska je, i pored rata, sve vrijeme igrala evropske utakmice. U tome je ta razlika. Nisam pobornik rasnih ideja, mi smo obećana zemlja, najtalentovaniji smo, i tako dalje, i tako dalje. Svako pitanje ima i odgovor, pa tako i ovo i to više nego racionalan.

FOKUS: Da li si zagovornik regionalne lige u rukometu?

čop: Jesam, možda bi to bila dobra ideja, ali treba naći pravu formulu. Najbolji je primjer košarka. Nacionalna liga Slovenije gotovo da i nepostoji, jer najbolji klubovi igraju u regionalnom takmičenju. Isto tako medijski interes za tu ligu, ali i pažnja javnosti, ispod svakog minimuma je. Ukoliko bi se pronašla formula da se zaštite nacionalni šampionati, zašto da ne. Sve što je u interesu rukometa, dobro je.

FOKUS: Možemo li iz svega ovog zaključiti da ste jugonostalgičar?

čop: (smijeh) Jesam, i to veliki, nepopravljivi. Imao sam sreću da živim u zemlji koja je danas poput bajke i u njoj provedem možda svoje najbolje godine, a zvala se Jugoslavija.

FOKUS: U Banju Luku navratiš s vremena na vrijeme. Kako danas vidiš grad na Vrbasu i da li pratiš dešavanja u RK Borac?

čop: Znam šta se događa u Borcu. Pa naravno da me zanima. Morate imati na umu da ja u karijeri nisam promijenio mnogo klubova. Igrao sam samo za tri ekipe, a Borac je po svemu na prvom mjestu. Zavolio sam ovaj grad i ljude, stekao mnogo prijatelja, to su uspomene koje ostaju zauvijek. Duša grada koju sam ja upoznao kada sam dolazio ovdje još uvijek živi i nadam se da će ovaj grad u godinama koje dolaze još više vratiti onaj stari duh vremena.

FOKUS: Da li bi na poziv današnje uprave kluba iz Gospodske ulice prihvatio poziv da dođeš za trenera ili direktora Borca?

čop: (Tišina, pa odgovor kao iz topa) Naravno. Zašto da ne. čekam poziv iz Banje Luke! Ja sam profesionalac, a kada još ono što volite spojite s korisnim, to bi bilo to.

Banja Luka obećani grad

Dosta sam Evrope prošao, putovao prvo kao igrač, a potom i kao trener, stičući iskustvo za dane koji dolaze, ali takvu pažnju, klupsko poštovanje, tradiciju koja se njeguje nisam doživio nigdje kao u Banjoj Luci. To je nešto što se ne uči po bontonu, već se stiče godinama. Ovo nije nikakvo ulizivanje, već zaista tako mislim. Spisak prijatelja iz Banje Luku bio bi podugačak da stane u vaše novine (smijeh) – kaže Jani čop.

Beli Stojanović bio nezgodan

Jani čop je ostao u sjećanju kao igrač čiji su golovi ostavljali bez daha. Virtuoznost, nebeski skokovi i cijepanje mreže bili su njegov prepoznatljiv znak.

– Nisam imao problema s tadašnjom generacijom golmana, koja je važila za najbolju u Evropi. Bašić, Perić, Perinović imali su mnogo više problema sa mnom nego ja s njima. Možda je malo nezgodan bio Beli Stojanović. Imao je čudnu taktiku, nekada je čitao udarce, pa se bacao prije vremena, a ponekad je čekao. Međutim, i iz tih duela izlazio sam većinom kao pobjednik – prisjeća se Jani čop.
Nije Kvaka, jeste Kitić

Jani čop Banju Luku pamti po mnogo čemu, između ostaloga po lijepim ženama, ali i po brojnim anegdotama.

– Bio sam gost na Radio Banja Luka i došao sam ranije u studio, gdje je kao skriveni gost bio pjevač Boro Spužić Kvaka. Slušaoci su pogađali ko bi to mogao biti. Kako nije bilo uspjeha, voditelj je pokušao da pomogne i rekao kako tu stvar svaki dan držimo u ruci (Kvaka). Javlja se gospođa i kao iz topa odgovara: "Mile Kitić"! U studiju je nastao takav smijeh, da je sve stalo. I to pokazuje kakav je narod kod vas, što na umu, to na drumu – kaže Jani čop.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa

Rukometaši banjalučkog Borca očigledno se nisu oporavili od eliminacije iz Kupa EHF. Banjalučki rukometaši remizirali su sa Goraždem u odgođenoj utakmici 6.kola Premijer lige BiH. U Boriku je bilo iznenađujućih 24-24, na poluvremenu 11-11. Nakon šest kola Borac ima 13 bodova i nalazi se na drugom mjestu iza sarajevske Bosne. Goražde ima tri boda manje.

U subotu 24.oktobra rukometaši Borca gostuju u Mostaru kod Zrinjskog.

Fudbaleri banjalučkog Borca plasirali su se u četvrtfinale Kupa Bosne i Hercegovine. Banjalučani su u osmini finala eliminisali ©iroki Brijeg. Nakon pobjede u prvom meču 2-0 fudbaleri Borca odigrali su neriješeno na Pecari 1-1. Poveli su domaćini golom Vagnera, a gol vrijedan plasman među osam najboljih ekipa u kupu BiH postigao je Vranješ u 89. minuti.

Plasman u četvrtfinale još su obezbjedili: Slavija, Zrinjski, Sloboda, Rudar Prijedor, Sloga Doboj i ®eljezničar
a u posljednjoj utakmici osmine finala sastaće se Olimpik i Leotar. U provm meču bilo je 3-0 za Trebinjce.

Košarkaši Borac Nektara, kao što smo već objavili, sinoć je doživio prvi poraz u sezoni. U neizvjesnoj završnici utakmice drugog kola Premijer lige BiH Pivari su izgubili 70-68. Veći dio utakmice protekao je u izjednačenoj igri. Prva četvrtina pripala je Zeničanima 15-11, a na odmor se otišlo sa vođstvom čelika 35-32. Do posljednjeg perioda Pivari su se još više približili domaćinu, pa se u posljednjih 10 minuta ušlo sa prednošću čelika 51-50.

U posljednjoj četvrtini prava drama. Košarkaši Borac Nektara u završnici su imali posljednji napad i priliku da makar izbore produžetak, ali nisu bili precizni pa su bodovi ostali u Zenici.

Prvo ime čelika bio je Andelija sa 15 poena i 5 skokova, a još tri igrača bili su dvocifreni (Rizvić i Sadibašić po 12, Jahić 11), dok se u dresu Borac Nektara istakao Josipović sa 17 poena i 5 skokova, te Ninoslav Milošević sa 12 poena.

Banjolučki sportski klub (BSK) danas slavi 77. fudbalski rođendan. "Vrbaske novine", koje su izlazile između dva svjetska rata, u broju od 21. oktobra 1932. godine objavile su kratku informaciju pod naslovom "Novi sportski klub u Banjoj Luci". Ta vijest jeste najpouzdaniji podatak kada je nastao BSK, a inicijativa za formiranje potekla je od mladih koji su živjeli na desnoj obali Vrbasa. Svoju prvu utakmicu BSK je odigrao 4. jula 1933. godine s rezervnim sastavom Borca.

Nastanak BSK-a podudara se sa sve naglašenijim nastojanjem fudbalskih radnika ovog kraja da se osnuje banjolučki savez. Ono što su željeli ti neumorni poslanici, ostvarili su krajem decembra 1932. godine Fudbalski savez Jugoslavije dao je saglanost za osnivanje Banjolučkog fudbalskog saveza, čija je Osnivačka skupština održana sredinom marta 1933. godine.

Kao i mnogi drugi klubovi, i BSK je imao uspona i padova, bio je na ivici fudbalskog života, ali je bio jači od svih problema i uspio da opstane. Svoje zvjezdane trenutke banjolučki "romantičari", kako su ih prozvali navijači, doživjeli su u proljeće 1968. godine, kada su postali prvaci Krajiške zonske lige i preselili se u Drugu fudbalsku ligu Jugoslavije, Grupa Zapad. Na kraju sezone 1968/1969. "plavi" su se plasirali na 12. mjesto sa 26 bodova, ali u narednom Prvenstvu među 15 drugoligaša (Trešnjevka odustala), bili su 14. sa samo 20 bodova, pa su se morali vratiti u Zonsku ligu.

Od osnivanja Fudbalskog saveza Republike Srpske (5. septembra 1992. godine) BSK je njegov stalni član, a samo jednu sezonu nije nastupao u elitnom društvu.

Danas se BSK takmiči u Prvoj ligi Republike Srpske i nalazi se na šestom mjestu sa 16 bodova.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa

Rukometaši Borca m:tel evropske rane pokušaće zacijeliti pobjedom u današenjem duelu s Goraždem u odgođenom meču šestog kola Premijer lige BiH (SD "Borik", 18 časova). ©ef Stručnog štaba "crveno-plavih", Draško Budiša, ističe da njegova ekipa iako istrošena, fizički i psihički, zbog tri jaka meča koja je odigrala u proteklih sedam dana, ide na pobjedu u ovom susretu.

– Nemamo vremena za tugovanje, moramo se dići i nastaviti zacrtanim putem ostvarivanja što boljih rezultata kako bismo ispunili primarni cilj, plasman u vrh premijerligaške tabele. Goražde nije ekipa za potcijeniti, čeka nas težak meč, ali vjerujem u povoljan ishod – rekao je Budiša.

Banjolučani će i u ovom meču biti oslabljeni neigranjem povrijeđenog Pucarevića, a pod velikim upitnikom su i nastupi Malića, Garića, Međedovića i Karačića.

Starteg Borca osvrnuo se i na revanš meč drugog kola Kupa EHF s podgoričkom Budućnosti, te čestitao igračima na prikazanoj borbenosti i zalaganju.

– Moramo biti realni prema ovoj ekipi koja je mlada i koja kroz utakmice evropskog karaktera treba da stasava. Budućnost je jak protivnik, s kvalitetnim igračima, internacionalcima. Ipak, toj ekipi smo parirali u oba meča, nisu nas nadigrali nijednog trenutka, iako je sve na njihovoj strani, od iskustva, do stabilne materijalne situacije u klubu. Na našoj strani su samo želja i mladost – dodao je Budiša.

Sličnog razmišljanja je i čuvar mreže vicešampiona BiH, Mehmedalija – Dado Mulabdić.

– Moramo biti svjesni pobjede i rezultata protiv Budućnosti bez obzira što nismo izborili plasman u naredni krug takmičenja. Još jednom kapa dolje mojim saigračima koji onim što su prikazali na terenu ispisuju nove stranice istorije Borca. Mislim da je naša javnost potcijenila ekipu Budućnosti. Niti su oni tako loši, niti smo mi velika evropska ekipa. Ovim momcima baš sada treba dati punu podršku, kako bi sljedeći put u ovako neizvjesnim susretima izašli kao pobjednici – rekao je Mulabdić.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa

Košarkaši Borac Nekara doživjeli su prvi poraz u šampionatu Bosne i Hercegovine. Izgubili su u Zenici od čelika. Borac Nektar je poražen 70-68. Ovo je prvi poraz za Pivare nakon trijumfa nad Sutjeskom.

U ostalim susretima 2.kola postignuti su ovi rezultati:

MLADOST-LEOTAR 64-50
ZRINJSKI-IGOKEA PARTIZAN 79-77
SLOBODA-čAPLJINA 77-66

Sutra igraju:

HERCEGOVAC-SLAVIJA
SUTJESKA-GRUDE

Ni gostovanje u Travniku nije se posrećilo Borcu. Drugi meč zaredom, poslije Prijedora, izabanici trenera Velimira Stojnića napustili su pognute glave, ali šef Stručnog štaba lidera šampionata BiH neće ni da čuje da je u pitanju kriza rezultata ili igre. – Pobjede i porazi sastavni su dio igre. Lopta je okrugla i baš zato nepredvidiva. Međutim, glavu gore i dalje smo prvi poslije 10 odigranih kola! Nismo visoko poletjeli poslije pobjeda, pa nećemo nisko pasti poslije poraza. Ne treba zaboraviti da smo šest puta igrali na strani, a samo četiri puta na Gradskom stadionu, od toga dva puta pred praznim tribinama. Do kraja jeseni još je pet kola. Očekujem tri pobjede kod kuće (Sloboda, Velež i Sarajevo), a na strani šta napravimo. S Modričom i Olimpikom možemo se nadigravati, pa šta bude. Ako se prisjetimo, nijednog trenutka nisam govorio o tituli, ali to ne znači da ćemo je bez borbe prepustiti – otvorio je dušu Velimir Stojnić, okrećući se odmah revanš utakmici osmine finala Kupa BiH, gdje Borac brani prednost od dva pogotka u ©irokom Brijegu.

– ©iroki je odlična ekipa, ako ne i najbolja u BiH, ali ne samo igrački, nego i organizaciono, s tri vještačka terena koja su mu na raspolaganju 24 časa. S druge strane, mi poslije dva dana vremenskih neprilika u Banjoj Luci nemamo gdje trenirati! To je naša stvarnost, ali od nje ne možemo pobjeći. Ne tražim alibi, ali treba imati i te parametre u vidu, kao i činjenicu da smo mi bez obzira na sve taj isti sastav ©irokog Brijega dva puta savladali. Možemo i treći put, ali isto tako i izgubiti – nastavio je Stojnić.

Trener banjolučkog premijerligaša još jednom se osvrnuo na poraz u Travniku.

– Ovaj put izostao je rezultat, sve ostalo bilo je onako kako smo planirali. Očekivali smo i agresivnu igru domaćina, pa čak i grubu, što se vidjelo po pogibljenim startovima nad Bilbijom, Kajkutom i Vranješom. Mi svoje prilike nismo iskoristili, a, s druge strane, Travničani su stigli do prednosti ni iz čega i poslije niza grešaka. Nisam ljut, ali opet ću ponoviti da Borac na raspolaganju ima 24 jednaka igrača i da nema nezamjenjivih. Zvijezde mi ne trebaju, hoću one koji će ginuti za dres kluba koji nose – poručio je Velimir Stojnić, trener lidera Premijer lige.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa

Pored svih pehara, trofeja, medalja i drugih sportskih uspjeha, ono na šta sam posebno ponosan i što održavamo ovih deset godina jesu osmijesi na licu ljudi od kojih je većina nastradala u ratu, rekao je Novak Grbić, predsjednik Odbojkaškog kluba invalida Banja Luka, povodom obilježavanja decenije postojanja ovog kolektiva i proslave krsne slave, Tomindana. Banja Luka je prvi klub sjedeće odbojke nastao u Republici Srpskoj i od kojeg je krenulo osnivanje drugih kolektiva. Sada u RS postoji 12 klubova, igra se liga i stalno se radi na animiranju što više invalida da se bave sportom.

– Prvobitni cilj bio je da se okupljamo i bavimo rekreacijom, nismo ni znali koliki je značaj sporta u rehabilitaciji. Znamo da je u posljednje vrijeme poslijeratni sindrom zahvatio 90 odsto ljudi koji su izašli iz rata, a mi smo to uspješno prebrodili našim radom – kaže Grbić.

čovjek koji je najzaslužniji za pojavljivanje sjedeće odbojke u RS jeste Zoran Ješić, kapiten Banje Luke i reprezentacije Srbije, koji se kao ratni vojni invalid u Sloveniji, tražeći ortopedsko pomagalo, susreo s ljudima koji se bave ovim sportom i to prenio u Banju Luku, a kasnije i na cijelu RS.

– Mislio sam da će nam ova jubilarna godina biti najljepša, ali je ispalo obrnuto. Ova je najteža, a još nije ni završila. Teška je situacija u klubu, Savezu i svim klubovima – kaže Ješić, kapiten ekipe koja je do sada bila jedini prvak Republike Srpske, osvajač nekoliko kup takmičenja, učesnik najjačih evropskih takmičenja…

I pored svih uspjeha Ješića, kako kaže, boli činjenica što se njihovi rezultati ne tretiraju isto kao i rezultati ostalih sportista.

– I kada dobijemo nagradu, odvajaju nas u izborima najboljih sportista, a stalno se priča o nekoj socijalizaciji, tako stvaraju kontraefekat. Jedino znam za opštinu Doboj da u svom izboru tretiraju zajedno sve sportiste. To je težak proces, a niko neće da započne. Mi smo zaista kao porodica, toliko vremena smo zajedno da smo kao rod, zajedno i tugujemo i radujemo se… Pokazali smo da je ovo najbolja preventiva u borbi protiv posttraumatskog stresnog sindroma i malo sam ljut što zajednica ne zna koliko to ima široku dimenziju – dodao je Ješić.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa