Poslije one velike euforije Austrijanaca pred meč sa Njemačkom, Beč se vratio u uobičajenu atmosferu. Prelijepo, sunčano vrijeme izmamilo je hiljade gradjana i turista na ulice. Puni su trgovi, restorani, kafići, a standardno najveću pažnju posjetilaca privlači najuži centar Beča.

Međutim, domaćini se već polako pripremaju za samu završnicu. Beč će biti domaćin dva četvrtfinala, jednog polufinala i finala. Prva velika gužva i drama očekuje se sutra kada u Beču igraju Hrvatska i Turska. Biće to “rat” ne samo na terenu i tribinama Ernst Hapela, već i na ulicama Beča. U glavnom gradu Austrije živi veliki broj Hrvata i Turaka. Gotovo da svaka od ovih nacija ima svoj dio, odnosno naselje, u Beču. Takođe ne treba zaboraviti da će put Beča krenuti veliki broj hrvatskih i turskih navijača iz matičnih zemalja, ali i cijele Evrope, posebno ©vajcarske i Njemačke.

Austrijanci prognoziraju rekordnu posjetu navijača, baš sutra, a isto tako nadaju se da neće biti nereda. Iako do sada nije bilo niti jednog incidenta, teško je prognozirati sta će se dešavati kada budu igrali Hrvatska i Turska. Poznavajući njihov mentalitet, temperament i fanatizam mislim da bi moglo da bude malih sukoba na ulicama Beča. Ali, to je vec briga za pedantne i hladnokrvne Austrijance.

Da i ova priča ne prođe bez naših ljudi, reći ću da sam u metrou upoznao jednu studentkinju iz Banjaluke, na željezničkoj stanici veliki broj naših ljudi radi (naplaćuju WC, obezbjeđenje, na prostorima gdje se predaje prtljag… ), konobara ima na svakom dijelu grada… Onda i ne čudi sto Austrijanci i nisu bas privrženi strancima jer u Beču živi mnogo naroda iz ex Yu republika, Turaka, Rumuna, Bugara, mnogih zemalja koje su ušle u Evropsku uniju itd.

Austrija je završila učešće, valjda, očekivano. Ne znam samo koga je to iznenadilo. Jednostavno, nemaju kvaliteta, nemaju igru i bez pobjede su završili nastup na Euru. Međutim, lijepo je bilo boraviti danas u Beču.

®ivjeli su Austrijanci danas u snu. Cijeli dan je vladala euforija u glavnom gradu Austrije. Trgovi su bili prepuni navijača i Austrije i Njemačke. Prolamala se pjesma, zastave su bile obješene na svakom ćošku. Svako je uživao na svoj način. Bilo je onih koji su nosili maske, neki su nosili marame na glavi, neki kompletna odijela, tipa Betmen itd… Metroi su bili prepuni, takmičili su se u njima u navijanju Austrijanci i Nijemci. Sve je bilo za čistu 10-ku. Danas je Beč odisao fudbalskom atmosferom, kao nikada od početka Eura. Nije tako bilo ni kada su igrali Hrvati, jer su oni bili mnogobrojniji. Austrijanci su danas pokazali da u njima ipak ima malo uzavrele krvi i da su oni ljudi od krvi i mesa, a ne samo neke proračunate mašine.

Istina, i u omjeru snaga gdje je, prema zvaničnim podacima, na ulicama Beča bilo oko 150 hiljada navijača Austrije i više od 40 hiljada pristalica Njemačke, glasniji su bili gosti. Navijači iz Njemačke, za razliku od susreta u Klagenfurtu kada su bili kao utišan radio, sada su pjevali, smijali, bili raspoloženi, rado se slikali… Nisu to bili arogantne ©vabe iz Klagenfurta.

Na stadionu Ernst Hapel atmosfera za poželjeti. Austrijanci do onog gola Balaka perfektni na tribinama i što je još bitnije raznovrsni u načinu podržavanja svog tima. Očigledno su željeli da vrate Nijemcima za dnevna dešavana na Bečkim ulicama. Međutim, gol Balaka je ugasio snove. Veoma brzo Austrijanci su se vratili u realnost. Neki su već tada počeli da razmišljaju o sutrašnjem radnom danu, mlađi su po izlasku sa Ernst Hapela kupovali pivo, da u alkoholu utole tugu…

Nijemci su s druge strane dugo ostali na Prateru. Pjevali su, radovali se… Poslije 12 godina Panceri su ponovo u četvrtfinalu Evropskog šampionata. Sada im slijedi sjajni Portugal. Međutim, nisu navijači previše razmišljali o Portugalu. Sa stadiona su otišli u grad i slavili. Pivo je bilo omiljeno piće, a povici Dojčland, Dojčland.

Turci su najveći hit Evropskog prvenstva. Ne samo po rezultatima već i po frenetičnom navijanju. Poslije pobjede nad češkom Beč je bio na nogama. Više desetina hiljada Turaka je pratilo utakmicu u navijačkoj fan zoni, a potom su se preselili na ulice.

Kolone automobila, turske zastave, navijačke pjesme, trube, galama, skika, vriska, prolamali su se glavnim gradom Austrije. Beč je “gorio”. čak su dva okruga, 10. u kojem sam protekle noći boravio i 16. tzv. jugo blok bili zatvoreni kako bi Turci na miru proslavili veliki uspjeh. Za divno čudo nije bilo incidenata, ali ih mnogi već predviđaju. U četvrtfinalu, baš u Beču igraju Turska i Hrvatska, reprezentacije koje u ovom gradu imaju ogromnu podršku. Zaista, veliki broj Turaka i Hrvata živi u Beču, a poznajući njihov mentalitet mogu se očekivati kolone ljudi na ulicama. Tome treba dodati i one koji budu došli iz Turske i Hrvatske, odnosno, cijele Evrope, pa se samo može zamisliti šta nas ovdje očekuje.

Posebna priča su ovi ugostitelji u 10. okrugu, u kojem sam ni kriv ni dužan, smješten. U koji god se uđe turski Fast food mogu se vidjeti zastave Turske, dresovi Turske, ali isto tako i obilježja domaćina, valjda da se strogi Austrijanci ne naljute. Cijene su im prikladne, a nerijetko se mogu u ponudi vidjeti i jela sa nazivom Bosna i Hercegovina.

I na kraju ove priče o Turcima i njihovom slavlju, spomenuću jednu simpatičnu situaciju. Utakmicu Turska-češka sam posmatrao u jednoj kladionici u kojoj su većinom bili Turski navijači. Medju njima našla se i jedna grupica Turaka koji navijaju za češku. Kada je Plašil povećao vođstvo češke na 2-0 tresla se kladionica od povika te omalene grupice. Meni je to sasvim bilo nejasno, ali na kraju sam saznao da su uložili velike novce u kladionici na češku i da su očekivali veliku lovu. Možete im samo zamisliti lica kada su izlazili nakon meča, ali isto tako i raspjevane Turke koji su u transu izletili na ulicu i napravili malu kolonu.

Kada se ne igraju utakmice u glavnom gradu Austrije, Beču, atmosfera je, reklo bi se, uobičajena. Turisti na svakom koraku, razgledaju predivni grad u kojem ima šta da se vidi. Centralni dio grada je zaista prelijep i svako ko nije boravio u Beču, trebalo bi da ga posjeti.

I takvu uobičajenu, standardnu atmosferu razbijaju sporadične grupice navijača koji prođu u obilježjima svojih timova. To je, tek onako da se kaže da je ovo jedan od gradova domaćina Eura. Tako otprilike izgledaju dnevna dešavanja. Situacija je znatno drugačija noću. Fan zone su svakodnevno popunjene. Na desetine hiljada ljudi, različitih nacija i navijačkih opredjeljenja, se spajaju, podržavaju svoje timove. Tada već odiše prava fudbalska atmosfera.

A, atmosfera se dovede do usijanja kada se igraju utakmice. Na dan mečeva traži se karta vise. Metroi su puni navijackih grupa. Grad vrvi od navijača i njihovih transparenata. Pjesma odjekuje gradom, pivo se toči u neograničenim količinama. Ovdje u Beču zato kažu da jedva cekaju da počne sama završnica, jer od četvrtfinala pa do finala, u Beču će biti odigrane tri utakmice, uključujući i finale na Ernst Hapelu.

Tek tada, kažu Austrijanci, hoteli će biti popunjeni, suveniri će se prodavati do posljednjeg, pivo (iako skupo) će se točiti u hektolitrima… A, do tada osudjeni smo na ova svakodnevna dešavanja, u kojima nema one prave, napaljene atmosfere, kakvu je većina očekivala.

Ostao sam Vam dužan i da Vam prenesem svoje utiske iz Klagenfurta, sa utakmice Hrvatska – Njemačka. Imao sam tu sreću da prisustvujem tom meču i da vidim još jedno briljantno izdanje hrvatskih navijača. Nevjerovatno je koliko ih je bilo u tom malom gradiću Klagenfurtu, u kojem živi oko 100 hiljada ljudi. Hrvata je bilo mnogo. Kockasti dresovi preplavili su ulice. Pivo i alkoholna pića su se ispijala na svakom ćosku.

Naravno, bilo je i Nijemaca, ali u znatno manjem broju i bili su manje bučni od Kockastih. Ono sto je posebno lijepo bilo vidjeti i vrijedi izdvojiti je fer i sportski duh u navijanju obe navijačke grupe. Prolazili su jedni pored drugih, zagrljeni navijali, naravno svako svoje pjesme, pravili zajedničke fotorafije… Nijednog ekscesa i incidenta nije bilo.

Takav ambijent prenio se i na tribine Wortersee stadiona u Klagenfurutu. 30 hiljada mjesta, nesto vise Hrvata na stadionu. Hrvatski navijači su glasniji, ore se njihove navijacke pjesme. Fascinira me izbor pjesama kod Hrvata. Dok Nijemci uporno skandiraju Dojčland, Dojčland, navijači Hrvatske na repertoaru imaju desetak svojih pjesama. U takvom zanosu igraju i reprezentativci Hrvatske koji gaze Njemačku u prvom poluvremenu. U nastavku slična slika na terenu i tribinama, sve do onog gola Podolskog, kada su se malo probudile i ©vabe. Ali na tome se završilo. Bilić i njegovi momci podarili su hiljadama hrvatskih navijača veliku pobjedu i plasman u četvrtfinale.

Sjajajn doživljaj i ugođaj pokvarila je vijest koja se velikom brzinom prenijela o smrti mladog 20-godisnjeg hrvatskog navijača koji je preminuo od srcanog udara.

Procitavsi jedan od tekstova na internetu kako su ugostitelji iz Beca pred strajkom nezadovoljni profitom od Eura u prvi mah sam se nasmijao, ali onda kada sam prevrtio film od ovih nekoliko dana shvatio sam da su u pravu. Zasto ?

U navijackoj Fan zoni postoje veliki video bimovi, pice se toci u velikim kolicinama, hrana se jede u izobilju i sve je kao u snu za ugostitelje. Medjutim, kada se pomjerite koju stotinu metara onda se desi apsurdna situacija da nemate gdje da pogledate, odnosno, ne mozete da vidite niti jedan video bim. I to sve u strogom centru Beca.
Gradske vlaste su zabranom postavljanja video bimova vjerovatno htjele da sacuvaju mir u pojedinim dijelovima grada, ali su na kraju dobili problem i prepirku sa nezadovoljnim ugostiteljima koji ne mogu, kako kazu, niti da pokriju troskove. U drugim diejlovima grada postoje video bimovi, ali je problem za navijace i turiste, da kafane rade do 12 sati. Bas kada se zagrije situacije, baste se zatvaraju, televizori se gase, mora se prelaziti u nocne klubove. Sve to komplikuje situaciju i obicno je sljedeci izbor odlazak u hotel. Odmah sam se prisjetio Banjaluke i pravila koja su gotovo identicna Beckim.

Al, dobro necemo previse o problemima ugostitelja.

Juce, setajuci se po centralnom dijelu Beca, njihovom glavnom ulicom, sreli smo dvojicu veoma raspolozenih Hrvata. Iz Vinkovaca su. Sada tumaraju po Becu, pa ce sutra za Klagenfurt, na utakmicu sa Njemackom. I ne bi to bilo toliko zanimljivo da nam nisu ispricali pricu o jednom navijacu iz Osijeka koji je u Bec, na prvu utakmicu, doputovao sa motorom, skuterom. Put je trajao nekoliko dana, a kako nije mogao ici autoputem onda je trazio zaobilaznice. I sta je najsmjesnije ili najtragicnije u svemu tome jeste da on uopste nije imao kartu tako da nije gledao susret uzivo.

I za kraj ovog javljanja, reci cu jos samo da je nas jezik zastupljen gotovo u svakom dijelu grada, u svakom objektu, u press centru, na stadionu… Npr. kada se dolazi u press centar docekuje nas mladic sa tecnih Dobar dan, zatim odmah su tu cistacice koje su takodje sa naseg govornog podrucja. Isto tako je i metrou, prodavnicama, buticima… Pojavljuju se volonteri, radnice iz Fan zona. Dovoljno je samo da prodjete sa press karticom na kojoj pise ime i prezime, odmah ce te neko zaustaviti. Sve vrvi od ljudi iz ex Jugoslavije.

Pozdrav iz Beca.

U Austriji se iz dana u dan povećava broj navijača. Dolaze iz cijele Evrope. Austrijanci su se malo primirili, očekuju meč sa Poljskom. S druge strane u isčekivanju navale Poljaka u glavni grad Austrije, juče su se u Beču mogle vidjeti grupe ruskih navijača, bilo je i raspoloženih (čitaj pijanih) Rumuna koji su slavili remi sa Francuskom, a miješali su se i pojedini navijači Njemačke. Fan zone su ispunile svoj cilj. Posebno ona centralna. Svake večeri ova zona navijača je prepuna. Prima vise od 70 hiljada navijača, a pedantni Austrijanci vec sada su izračunali da je prvog dana u toj Fan zoni meč posmatralo tačno 83 hiljade gledalaca. Dosta je zanimljivih detalja. Ogromne kopačke simbolizuju sve reprezentacije učesnice Eura. Takođe, na svakom ćošku se mogu kupiti suveniri, ali o tome drugi put.

Glavne ulice i trgovi su prepuni. Pivo se toči u neograničenim količinama, iako cijene nisu nimalo primamljive. U centru grada i oko stadiona pivo se moze platiti oko 5 evra, a u ostalim, manje atraktivnim dijelovima Beča, cijena točenog piva je oko 3 evra.

Ima i kontrasta. Tako npr. u Fan kampu, pored press centra i stadiona Ernst Hapel, omogućen je navijačima smještaj, obrok i pice za 38 evra. Međutim, u ovom Fan kampu običnim danima, kada se ne igraju utakmice, nema žive duse. Ogromna hala zjapi prazna, samo se vide radnici.

I za kraj ovog našeg trećeg javljanja iz Beča par riječi o samom press centru. Ukupno je akreditovano oko 10 hiljada novinara za Euro 2008. U tv press centru 35 ekipa ima svoje prostorije, veličinom i obimom izdvajaju se kancelarije BBC-a, AL Džazire, kao i brojnih španskih ekipa. Posebna prica je o Al Džaziri koja dovodi brojne goste u svoj ogromni studio. Tako se kao stručni komentatori mijenjaju Arsen Venger, Cezare Maldini, Francisko Bujo… Govori se da je Venger plaćen po minuti prenosa.

Izuzetno zanimljivi su predstavnici medija iz Azije (Kina, Japan, Hong Kong…). Simpatični Azijci su oduševljeni poklonom organizatora – romobilom, pa po cijeli dan se vozikaju ovdje po press centru. Druga opcija razonode je stoni fudbal ili popularne čovice. Organizuju se turniri, međusobna odmjeravanja snaga.

Do novog javljanja pozdrav iz Beča.

Odigrana je i prva utakmica u Beču. Vjerujem da ste, osim same utakmice Austrija-Hrvatska, mogli da vidite i kadrove sa ulica glavnog grada Austrije. Onda možete samo zamisliti šta se zaista dešavalo ovdje na Euru 2008. U ovom javljanju prenijećemo Vam naše impresije.

Kolone navijača oba tima nekoliko sati prije meča idu ka stadionu Ernst Hapel. Skandira se igračima Hrvatske i Austrije. Sretnici koji su imali karte dolaze što ranije da pronađu svoje pozicije na Prateru. Oni koji nemaju karte upuštaju se u avanturu traženja iste na licu mjesta. Tako se veoma često mogu čuti povici na hrvatskom jeziku: “Ima li karata ?” Međutim, karata izvan stadiona nije bilo. Iako su neki nudili i hiljadu evra nisu mogli da dođu do karte. Tako je nekoliko hiljada tužnih navijaca, mahom iz Hrvatske, moralo da traži drugu destinaciju za gledanje meča. Oni koji su shvatili na vrijeme da ne mogu da uđu na Ernst Hapel okrenuli su se zabavi, ispijanju piva, navijanju… Inače, kada spominjemo pivo recimo da su cijene piva u navijačkim zonama i oko stadiona bile oko 5 evra, u zavisnosti od dijela grada.

Vratimo se sada dešavanjima na stadionu. Ogroman je Prater. Onaj ko je bio na njemu znaće da je riječ o stadionu sa vise od 50 hiljada mjesta. Sat vremena prije početka znatno je više Hrvata. Izuzetno su bučni i u svojim kockastim dresovima polako preplavljaju jednu tribinu. Dolaze i Austrijanci u crvenim majicama, dresovima sa raznoraznim kapama, a sve u želji da dočaraju svoju zemlju i da budu primjetni na stadionu.

Vidjeli ste i samu utakmicu. Pobjeda Hrvata 1-0. Luka Modrić donio je velika tri boda svom timu i brojne brige Austrijancima. ©to se tiče navijanja reći cemo da je bilo briljantno, pravo fudbalsko navijanje, koje nije prestajalo tokom cijelih 90 minuta. Konstantno su se smjenjivale pjesme s obe strane. Zaista, predivan ugođaj.

Hrvati su imali gotovo polovinu mjesta na Ernst Hapelu. Neki su se čak našli među pristalicama Austrije. Ali, nije to naše područje pa da bude nekih problema. Jednostavno, sjede jedan do drugog Hrvat i Austrijanac i svako navija za svoju zemlju. Naravno, to su samo sporadične grupice jer je stadion bukvalno bio prepolovljen, jedna strana Hrvatima, druga Austrijancima.

Na mjestu koje je bilo predviđeno novinarima mogla su se vidjeti brojna poznata imena. Tako je Arsen Venger komentarisao utakmicu za Al Džaziru koja, inače u Beču, ima ogromnu novinarsku ekipu. čak je među njima i jedna šminkerka iz BiH.

Proslavili su Hrvati pobjedu. Poslije meča sa stadiona su krenule kolone raspjevanih hrvatskih grupa i tužnih Austrijanaca. Slavilo se takođe i u Fan zoni gdje je više od 70 hiljada ljudi gledalo mec. Grad je bio prepun, a negdje 2-3 sata poslije meča mnogi Hrvati krenuli su ka svojoj kući.

Recimo da su se na brojnim stanicama metroa, oko 23 časa, mogle vidjeti spojene grupe navijača iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Poljske. Naravno, svi su bili podgrijani alkoholom i pjevali su iz svega glasa. Miješale su se intonacije, a u glavi su mi ostali povici Poljaka koji su tražeci utjehu u porazu od Nijemaca skandirali Kubici, pobjedniku VN Kanade u sampionatu Formule 1.

I da ne zaboravimo da spomenemo da je sve proteklo u najboljem redu bez ijednog incidenta.

Bilo bi to sve u ovom drugom javljanju. Do novog druženja pozdrav iz Austrije.

Obavještavamo posjetioce da je na našem sajtu postavljena nova rubrika “BLSP na EURU 2008” u kojoj možete da pročitate ekskluzivne informacije od našeg dopisnika sa lica mjesta.

13. Evropsko prvenstvo u fudbalu počelo je juče. Pobjede Portugala i česke obilježile su prvi dan. Međutim, za Austrijance i gradove domaćina (Beč, Insbruk, Klagenfurt i Salzburg) Euro počinje danas. Na Ernst Hapel stadionu sastaju se domaćin Austrija i Hrvatska. Nećemo pričati u ovom kratkom javljanju o taktičkim zamislima, spremnosti ekipa, već o onome što se može danas vidjeti na ulicama Beča. Hrvati su u potpunosti preplavili glavni grad Austrije. Gotovo da nema ćoška i dijela grada u kojem nema navijača Hrvatske. Rekviziti, zastave, dresovi reprezentacije Hrvatske su današnje ogledalo Beča. Hrvati s mnogo nestrpljenja isčekuju prvi meč s Austrijom. Gotovo svi navijači Hrvatske su optimisti. Ima ih iz svih dijelova Evrope, najviše iz Beča i okoline, a procjenjuje se da ih je iz Hrvatske doputovalo čak oko 20 hiljada. Za sada nema nereda, sve protiče u prijateljskom tonu.

S druge strane, Austrijanci kao Austrijanci. Pedantni od glave do pete, perfektno vode organizaciju Eura 2008. Sve što ti zatreba, moći ćes naći u Beču i dobiti u veoma kratkom roku. Međutim, njima nedostaje malo vise opuštenosti, emocija, onoga što krasi cijelo naše područje. Dok naše komšije Hrvati u grupama pjevaju gradom, metroom, ili bolje reći gdje god da su, Austrijanci sve to mirno posmatraju, nose svoje male austrijske zastavice i čekaju da odu na vrijeme na Ernst Hapel stadion i da pomognu svom timu da dođe do prve pobjede poslije 18 godina na nekom velikom takmičenju.

Pojačane su i snage policije, ali za sada nisu imali potrebe za reakcijom. Možda će ona biti potrebna večeras, kada se završi utakmica. Valjda neće doći do toga, ali niko to ne odbacuje, pa ni tradicionalno poslovični Austrijanci. Oni se samo trude da to sve bude pedantno, tačno, da ih nista ne iznenadi. Ali teško da će baš sve predvidjeti.

U navijačkoj Fan zoni sinoć je vrvilo od navijača. Bilo ih je sa svih strana, naravno, opet najviše Hrvata. Među silnom gomilom mogle su se vidjeti i grupice Engleza koji ni sami ne znaju sta rade, jer njihovog tima nema ovdje. Još jednom ponavljam Austrijanci maksimalno korektni pokazujući tako sve svoje tradicionalne hladne osobine.

To bi bilo sve u ovom prvom javljanju iz Beča, sa Eura 2008. Uglavnom, guzve na ulicama, s nestrpljenjem se isčekuje početak, a svi se nadamo da večeras nece biti nereda, bez obzira na ukupan rezultat.

Pozdrav od Vašeg izvještača.