Category Archives: Sportski Klubovi

Omladinski stonoteniski klub SPIN

Omladinski stonoteniski klub “SPIN”

 đorđa Jovetića 9,

78000 Banja Luka,

Republika Srpska, Bosna i Hercegovina

Mob: +387 65 615 754, +387 65 483 831;

E-mail: ostkspin@gmail.com Web: www.ostkspin.com

Facebook fan page: http://www.facebook.com/stonitenisbl

JIB: 4402947080003;

®iro račun: 552-002-0002-361333 (Hypo Alpe-Adria-Bank a.d. Banja Luka);

Floorball Klub GROMOVI

Floorball je novi sport u regionu i Gromovi iz Banje Luke su prvi floorball klub osnovan u RS i BiH.
Klub trenutno broji 55 članova, 30 juniora uzrasta 10-14 godina i 25 odraslih.

Darka Jakmirovića 3, Banja Luka
Dragan Vučić (predsjednik kluba)–065/611-742
Srđan Vučič (trener)–065/917-525
e-mail:floorball.ba@gmail.com
www.facebook.com/gromovi
Floorball je zabavan, dinamičan, bezbjedan dvoranski timski sport, koji je u osnovi dosta sličan hokeju.
Iako je osnova floorball-a hokej, osnovna razlika je da se svaki grublji fizički kontakt smatra prekršajem i
umjesto paka se koristi lagana loptica od plastike.

Flooball tim sastoji se od 10 do 20 igrača, od kojih na terenu u istom trenutku boravi njih šest
(uključujući golmana) na zvaničnim utakmicama.
Golman koristi zaštitnu opremu, kacigu i odijelo, dok za ostale igrače za igru su dovoljni osnovna sportska obuća i odjeća.
U svom sadašnjem obliku floorball je osmišljen u ©vedskoj sedamdesetih godina dvadesetog vijeka.
Danas se zvanično igra u preko 50 zemalja.
Ono što je interesantno je da floorball zbog svoje dinamišnosti postaje sve prisutniji među
profesionalnim igračima
različitih sportova, koji ga koriste kao dio svog kondicionog treninga.
Interesantno je i spomenuti da se poznati fudbaler Henrik Larson nakon završetka fudbalske karijere vratio
profesionalnom igranju floorball-a u ©vedskoj.

Floorball klub Gromovi Banja Luka je 30. maja po prvi put učestvovao na nekom zvaničnom takmičenju,
Istanbul Open Floorball turniru u Turskoj, i na svom prvom pojavljivanju plasirali smo se u polufinale turnira.
Gromovi su uz podršku JU Sportska dvorana Borik i Grada Banja Luka organizatori prvog međunarodnog
floorball turnira u BiH, Floorball BL 2009, koji je održan 05. septembra 2009. godine.

Na turniru su pored domaćina nastupile ekipe: Tuzla 3:16, višestruki prvak Slovenije Insport
©kofja Loka, Reprezentacija lige Srbije.
U narednom periodu klub će učestvovati u regionalnoj floorball ligi kao jedan od osnivača uz učešće ekipa iz
Slovenije, Srbije i BiH i veliko interesovanje ekipa iz Austrije, Mađarske i Turske.

U ponedjeljak 02.11. odigrano je i prvo kolo Juniorske floorball lige Banja Luke, u organizaciji FbK Gromovi,
a u kojoj nastupaju 4 ekipe iz 3 škole,O.š. Vuk Stefanović Karadžić, O.š. Zmaj Jova Jovanović i O.š. Milan Rakić.
Predviđeno je da se mjesečno igraju 2 kola naizmjenično u Sali O.š. Vuk Karadžić i O.š. Zmaj Jova Jovanović.

RK Borac

[album:4]

RK Borac iz Banjaluke je najveći i najtrofejniji rukometni klub Bosne i Hercegovine svih vremena. Prema zvaničnim podacima (osvojene nacionalne titule i kupovi, trofeji s medjunarodne scene) Borac je medju tri najuspjesnija rukometna kolektiva u ovom regionu, odnosno, bivse Jugoslavije.

Adresa: Veselina Maslese 15-17, 78 000 Banjaluka

Telefon: ++ 387 51 218731, ++ 387 51 212620

Fax: ++ 387 51 212620

Email: rkborac@teol.net

STRUCNI STAB BORCA ZA SEZONU 2009/2010:

Trener: Draško Budiša

Pomoćni trener: Dušan Kresojević

RUKOVODSTVO BORCA

Predsjednik skupstine: Miroslav Mikes

Predsjednik Upravnog odbora: Igor Babic

Direktor kluba: Boris đogo

SASTAV BORCA ZA SEZONU 2009/2010

Mario Blažević, Boris Srdić, Boris Pucarević, Goran Malić, Goran Garić, Mirko Mikić, Igor Pijetlović, Marko Panić, Goran Bibić, Faruk Halilbegović, Vladan Rakocija, Alen Kulenović, Mehmedalija Mulabdić, Darko Ilić, Goran Trkulja, Aleksandar Međedović, Ivan Karačić

Rukometna lopta se zakotrljala u Banjaluci davne 1950. godine kada je i formiran RK Zeljezničar. Medjutim, ovaj klub je, pod ovim imenom, egizistirao samo dvije godine i već 1952. godine mijenja naziv u RK Borac. Od tada do danas rukomet je sport broj 1 Banjaluke. Borac je bio visestruki sampion i osvajač kupa SFRJ i RS te klupski prvak Evrope i pobjednik Kupa IHF.

Tokom svih ovih godina Borac je iznjedrio na desetine vrhunskih rukometasa koji su ovjenčani svjetskom slavom. Tako se klub moze podičiti da su zlatne olimpijske medalje osvojili: Abas Arslanagić, Nebojsa Popović, Dobrivoje Selec, Milorad Karalić, Zlatan Arnautović i Zdravko Rađenović.



Ovo su samo zlatne medalje igrača dok su nastupali za Borac. Treba reći da je raspadom Jugoslavije bilo nekoliko Banjalučana koji su bili članovi zlatne olimpijske reprezentacije Hrvatske (Irfan Smajlagić, Zlatan Saračević, Bozidar Jović)

Sve u svemu, vise zlatnih olimpijskih medalja u jednom klubu nego u Parizu.

Banjalučki rukometasi su bili i na tronu svijetu. Ukupno 15 igrača je osvajalo medalje na Svjetskim sampionatima. Zlatan Arnautović i Zlatan Saračević jedini imaju najsjajnije medalje. Krug medalja treutno je zatvoren sa Nebojsom Golićem (1999) i Mladenom Bojinovićem (2001) koji su bili posljednji osvajači medalja na Mundijalima.

RK Borac se danas takmiči u Premijer ligi i Kupu BiH. Izostaju trofeji ali u klubu uvjeravaju da će se Borac ubrzo vratiti tamo gdje mu je i mjesto, u vrh rukometa BiH, Evrope i Svijeta.

[page_break]
RK Borac je od osnivanja stalno učesnik prvoligaskih takmičenja, različitih drzava.
Na početku su Borčevi rukometasi bili članovi prve lige SFRJ, zatim prve lige Republike Srpske a potom i Premijer lige BiH.

Tokom svih ovih godina Banjalucani su zabiljezili uspjehe zahvaljujući kojima su zlatnim slovima upisani u istoriju rukometa ovih ali i evropskih i svjetskih prostora.

SOCIJALISTICKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SFRJ)

Borac je od osnivanja Prve savezne rukometne lige, 1957.godine, pa sve do 1992. godine bio neprekidno, 35 godina, član prvoligaskog drustva. Time se jos moze podičiti samo RK Crvena Zvezda iz Beograda. Jedina i, ujedno najveća razlika izmedju Borca i Crvene Zvezde, je činjenica da je Borac bio 7 puta sampion drzave a Beogradjani nijednom.

Plasman u elitno drustvo obezbjeđen je 1957. godine na kvalifikacionom turniru u Banjaluci. Borac je bio drugi i uz Zeljeznicara izborio plasman u prvu ligu. Od tada Borac igra znacajnu ulogu u ligi SFRJ.

RK Borac je 7 puta bio sampion SFRJ u sezonama: 1958/59, 1959/60, 1972/73, 1973/74, 1974/75, 1975/76, 1980/81.

RK Borac najveći broj trofeja u SFRJ ima u Kup takmičenju. Crveno – plavi su se 10 puta radovali u Kupu drzave. Bilo je to: 1957, 1958, 1961, 1969, 1972, 1973, 1974, 1975, 1979, 1992.

SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRJ)

Nakon raspada SFRJ, Borac je jedno vrijeme ucestvovao u ligama SR Jugoslavije. Ekipa je vise bila na tockovima nego na terenu. Konstantna putovanja ostavila su veliki trag na igracima tako da je rezultat bio nesto skromniji.

Medjutim, učinjeno je ono sto je u tom trenutku jedino bilo suvislo. Sacuvan je klub od gasenja.

REPUBLIKA SRPSKA (RS)

Zbog velikog napora rukovodstvo Borca odlucilo je da se okrene takmičenjima u Republici Srpskoj.

Na nivou RS, Borac je bio vise nego uspjesan. Veoma perspektivne generacije banjaluckih rukometasa (Golić, Sarić, D.Uncanin) gazile su protivnike redom. Osvojeno je 8 titula prvaka i 8 trofeja pobjednika Kupa RS.



Titule sampiona RS su osvojene: 1994, 1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001.

Pobjednik Kupa RS Borac je bio: 1993, 1994, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2009.

BOSNA I HERCEGOVINA (BiH)

Formiranjem jedinstvenog Rukometnog saveza u BiH doslo je do organizovanja zajednickih takmicenja. Borac je konstantno dio Premijer lige i Kupa BiH.

U prvim godinama jedinstvenih takmicenjima zabiljezeni su bolji rezultati. Borac je bio stalno pri vrhu ali ne i na celu. U sezoni 2008/2009 završio je na drugom mjestu na tabeli.

Rukometaši Borca osvojili su do sada jedan Kup Bosne i Hercegovine. Bilo je to 2007. godine kada su savladali Bosnu (S) u finalu. 2009. godine Borac je poražen u polufinalu kupa BiH upravo od sarajevske Bosne.

[page_break]
EVROPSKI NASTUPI

RK Borac se moze pohvaliti da je u svojoj bogatoj istoriji osvojio i dva evropska trofeja. Rijec je o tituli sampiona Evrope 1976. godine i peharu Kupa IHF 1991. godine.

KUP EVROPSKIH SAMPIONA (KES)

Mnoge generacije učestvovale su u stvaranju vrhunskog Borca. Evropski put je započet 1959. godine a oni najsjajniji dani na evropskoj sceni desili su se 1976. godine kada je RK Borac postao klupskim šampionom Evrope.

Put do finala:

1/8 finale

Borac – červena Hviezda 27-14 (16-8)

Pred oko 3 hiljade gledalaca u Boriku Borac je s lakoćom savladao červenu Hviezdu. Svi su igrali nadahnuto a posebno raspolozeni bili su: Karalić sa 8 i Popović sa 7 golova. Kod gostiju Pitus je sa 3 gola bio najistaknutiji.

červena Hviezda – Borac 22-26 (8-14)

U revansu nije bilo iznenadjenja. Borac je ostvario još jednu pobjedu i tada već najavio visoke ambicije. U ovom susretu Popović je ponovo bio silan sa 7 golova a Karalić je postgao gol manje. Neuvjerljivi domaćini su bili inferiorni a u sivilu se uklopio Pleskovski sa 3 gola.

1/4 finale

Borac – Kalpisa 28-21 (15-9)

I spanska Kalpisa prosla je slično kao čehoslovačka červena Hviezda. U Boriku 4,5 hiljade gledalaca posmatralo je još jednu sjajnu partiju Banjalučana. Rađenović je dao 8, Popović 7 a Karalić 6 golova. Istaknut je bio i nezaustavljivi golman Arslanagić. U Kalpisi, Tavre, je zabiljezio 5 golova.

Kalpisa – Borac 13-13 (7-10)

Već nakon prvog poluvremena bilo je rijeseno pitanje polufinaliste Kupa evropskih sampiona. Borac je vodio u Spaniji 10-7. Na kraju su ipak spanski rukometasi stigli do izjednačenja 13-13 ali bolji tim, Borac iz Banjaluke, ide u polufinale. Vise od polovine golova dao je Popović 7. U domaćem timu Bočel i Albisa dali su po 3 gola.

1/2 finale

Gumersbah – Borac 16-16 (9-8)

Finale prije finala. Tezak meč koji je zavrsen nerijesenim rezultatom. Nada i dalje postoji i za jedne i druge. Ipak, stiče se utisak da Borac moze do velikog finala. Sto se tiče strijelaca Popović je bio najefikasniji sa 5 golova. U njemačkoj ekipi Dekarm je dao 6 golova.

Borac – Gumersbah 15-13 (11-8)

Svih 5 hiljada gledalaca u Boriku prisustvovalo je velikoj borbi dva snazna rivala. Poslije 30 minuta smjesi se trijumf Borca. I zelje su se obistinile. Borac je drugi put zaredom u finalu KES-a. Na noge je bačen veliki Gumersbah. Arslanagić je branio kao vanzemaljac a Popović predvodio strijelce sa 5 golova. Kod Nijemaca kao i u prvom meču Dekarm je dao 6 golova.

Finale

Borac – Fredericija 17-15 (11-7)

Dosao je i taj dan, 11. april 1976. godine, kada je, u nikad punijem Boriku, odigrana finalna utakmica Kupa evropskih sampiona. Rival danska Fredericija. Vode Banjalučani 11-7 a onda Hansen i Nilsen smanjuju na 11-10. Budi se Arslanagić i odbranama vraća samopouzdanje saigračima ali i razgaljuje publiku. Borac ponovo bolji ali u 57. minuti Hansen smanjuje na 16-15. Imaju Danci loptu za izjednačenje ali onda silni Arslanagić brani sut Andersena i Borac je blizu trofeja. Titulu je sa linije sedam metara potvrdio Vujinović. Uslijedilo je veliko slavlje. Navijači su utrčali na teren. Ori se himna Hej Sloveni, svi se klanjaju novom evropskom sampionu – Borcu.

Sastav RK Borac iz 1976. godine: Arslanagić, Selec, Rađenović, Karalić, Bjelić, Vujinović, Vuksa, Unčanin, Popović, B. Golić, M. Golić, Ravlić, trener Pero Janjić



NAPOMENA: Banjalučani su, godinu dana ranije (1975. godine), eliminisani u finalu najelitnijeg evropskog klupskog takmičenja od Forverca iz Istočne Njemačke. Bilo je 19 -17 za Forverc.

KUP IHF

Drugi veliki detalj u istoriji Borca desio se neposredno pred početak ratnih desavanja na prostoru SFRJ. Borčevi rukometaši su u trofejne vitrine kluba donijeli pehar namijenjen pobjedniku, drugog po značaju evropskog klupskog takmičenja, Kupa IHF ili po današnjem nazivu EHF kupa.

Bila je to sjajna generacija rukometaša Borca, sačinjena većinom od mladih i perspektivnih igrača, koja je mljela sve svoje protivnike redom (Herstal, Empor, Tusen). Na kraju je u finalnom dvomeču pao i tada čuveni CSKA. Prvi susret u Banjaluci Borac je dobio sa 20-15 ponajviše zahvaljujući raspolozenom golmanu Arnautoviću.

U revansu u Moskvi ruski rukometasi su trijumfovali sa 24-23. Međutim, bila je to pirova pobjeda Moskovljana. RK Borac je bio osvajač Kupa IHF. Slavlje je moglo da počne.

Sastav RK Borac iz 1991. godine: Arnautović, Mulabdić, Torlo, Prtina, Maglajlija, Knezević, Perić, Nezirević, čop, Stupar, Jović, A. Golić, Marković, trener Velimir Petković

ZKK Mladi Krajisnik

[album:5]

Zenski košarkaski klub Mladi Krajišnik osnovan je 25. maja 1963. godine.

Najtrofejniji je košarkaski kolektiv Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.

Adresa: Drage Malića 1, Banja Luka

Tel/fax: + 387 51 213068

e-mail: malene@blic.net
Klub je nastao na igralistu Stare Gimnazije, a ime Mladi Krajisnik je dobio po istoimenoj skolskoj zadruzi pri Gimnaziji. Popularni naziv i nadimak Kluba od osnivanja do danas je Malene. U samim počecima veliku ulogu imao je Aleksandar Aco Jurić i njegovo ime je utkano u razvoj zenske kosarke u Banjaluci.

STRUCNI STAB MLADOG KRAJISNIKA ZA SEZONU 2006/2007

Trener: Zoran Mikes

Pomoćni trener: Milan Jovanić

RUKOVODSTVO MLADOG KRAJISNIKA:

Predsjednik kluba:

Direktor kluba:

Generalni sekretar kluba: Brane Covickovic

SASTAV MLADOG KRAJISNIKA ZA SEZONU 2006/2007

Svitlica Dragana, Deura Milica, Džakula Dragoslava, Vrančić Irena, Stojanović A., Radenović Milena, čađo Sasa, Gaković Ivana, Strupar Olja, Strupar Božana, đurđević Jelena, Todorović Ilijana, Seizović , Karić, čadjo V.

Malene su od 1964. godine članovi Prve savezne lige Jugoslavije. Do 1972. godine Mladi Krajisnik je periodično bio prvoligas a od 1972. godine klub je postavljen na zdrave osnove i naredne 23 godine (do 1995.godine) neprestano je učesnik prvoligaskog takmičenja.

Mladi Krajisnik je dao 14 reprezentativki bivse Jugoslavije. Najpoznatija imena su Sladjana Golić, Mensura Hadzić, Mersada Bećirspahić, Jadranka ćosić, Lara Mandić…



U ratnom periodu (1992-1998) klub se paralelno takmičio u SRJ i RS. član Prve lige SRJ postali su 1997. godine. Već te sezone (1997/1998) uslijedio je istorijski uspjeh za Mladi Krajisnik. Ostvaren je plasman u finale plej ofa.

Ipak, najveći klupski je plasman u osminu finala Kupa Lilijane Ronketi. Bilo je to 1998. godine kada su za Mladi Krajisnik igrale: Golićeva, Arbutina, ćosićeva. čovičkovićeva…

Tokom proteklih godina klub je nekoliko puta mijenjao ime zbog generalnog sponzora, ali je uvijek u imenu zadrzavao skraćenicu MK (Mladi Krajisnik). Tako je od 1986. do 1992. godine klub nosio ime KRAJINA AUTO MK, od 1995. do 2000. godine klub se zvao PORT MK, a od 2000. godine pa do 2004. godine ime kluba je bilo RAZVOJNA BANKA MK.

Danas se klub s mnogo uspjeha takmiči u prvenstvu BiH. Izuzetno perspektivna ekipa, koju vodi Zoran Mikes, ne zna za poraz. Krajnji cilj je plasman u regionalnu kosarkasku ligu. Ono sto je bitno naglasiti je da Mladi Krajisnik čini domaći kadar, igračice većinom ponikle u klubu.

[page_break]
Nijedna ekipa u RS i BiH ne može se podičiti podatkom da je 23 godine uzastopno, s mnogo uspjeha, igrala u Prvoj saveznoj ligi SFRJ. To je učinio banjalučki ZKK Mladi Krajisnik.

U takmičenjima RS za sva vremena je upisano ime Mladi Krajisnik kao najtrofejniji klub. U BiH trenutno igra zapazenu ulogu ali, prema riječima vodećih ljudi Malenih, to je samo prolazna stanica na putu ka regionalnoj ligi.

SOCIJALISTICKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SFRJ)

Prvoligasem SFRJ Mladi Krajisnik je prvi put postao 1964. godine. Međutim, tada nije bilo previse sluha za Malene pa su u narednih 8 godina, banjalučke kosarkasice često gubile status prvoligasa.

Na sreću to nije dugo trajalo. 1972. godine Mladi Krajisnik je ponovo postao prvoligasem. Jedina, ali ujedno najveća razlika, u odnosu na prethodne godine je činjenica da je MK tada bio stabilan prvoligas.

Naredne 23 godine na parketu dvorane Borik gledala se prvoligaska kosarka. Dolazile su u Banjaluku najbolje ekipe iz bivše Jugoslavije (Crvena Zvezda, Partizan, ®eljezničar, Jedinstvo, Jezice, Monting…). Mladi Krajisnik je bio najčesće plasiran u sredini tabele.

Klub je u to vrijeme proizveo i niz kvalitetnih, moze se slobodno reći vrhunskih kosarkasica, koje su nosile i dres reprezentacije Jugoslavije.



Svakako, najpoznatije ime je Sladjana Golić, osvajačica olimpijske medalje i dugogodišnji kapiten reprezentacije i apsolutni rekorder po broju nastupa u dresu sa drzavnim grbom, čak 465.

Ne treba zaboraviti ni Mersadu Bećirspahić, Mensuru Hadzić, Snjezanu Sipku, Jadranku ćosić, Mirjanu Kovčo, Laru Mandić, Daliborku Vilipić, Aleksandru Musić…

SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRJ)

Ratni period je donio dosta nevolja i kosarkasicama Mladog Krajisnika. Kao kosarkasi, rukometasi i banjalučke košarkašice odlučile su da nastupaju u ligi SR Jugoslavije.

To je iziskivalo nadljudske napore. Mladi Krajisnik kao domaćin nije mogao igrati u Banjoj Luci. Tako su privremeno odrediste Malenih bili: Sid, Ruma, Vrbas i Sremska Mitrovica.

U to vrijeme zabiljezen je, do tada, najbolji klupski rezultat. U sezoni 1997/1998 ostvaren je plasman u finale plej ofa prve lige SRJ.

U finalnoj seriji bolji je bio Hemofarm iz Vrsca. Međutim, sam plasman u finale plej ofa je bio vrhunski rezultat s obzirom na uslove u kojima su Malene radile.

REPUBLIKA SRPSKA (RS)

U ratnom periodu klub se uporedo takmičio u SRJ i RS. U ligi Republike Srpske za ekipu Mladog Krajisnika, u kojoj su igrale veoma dobre kosarkasice, nije bilo kvalitetnog protivnika.

Vladala je potpuna dominacija Malenih. Osvojeno je osam titula šampiona RS i osam trofeja Kupa RS.

BOSNA I HERCEGOVINA (BiH)

Po zavrsetku rata uslijedili su pregovori o organizovanju zajedničkih takmičenja na nivou BiH. I veoma brzo igrane su kvalifikacije ekipa sa prostora cijele BiH.

Mladi Krajisnik je tih godina imao strašnu ekipu. Dovoljno je reći da su za MK igrale Sladjana Golić, Anđelija Arbutina i Jadranka ćosić.

Takvu ekipu niko nije mogao zaustaviti. Do raspada tog banjalučkog Dream tima osvojene su dvije titule sampiona BiH i jedan Kup BiH.

Nakon finansijske krize, koja je zadesila klub, ekipa se raspala. Nije bilo ni rezultata. Sada kao da se iz tog sna polako bude Malene. Trenutno su u vrhu kosarke BiH. 2008. i 2009. godinu Malene su završile na drugom mjestu u ligi BiH, a istovremeno su osvojile dva kupa BiH.

[page_break]
Kosarkasice Mladog Krajišnika, prije rata, nisu imale priliku da se takmiče u evropskim klupskim takmičenjima. Većinom su Malene bile u sredini tabele. Raspadom bivše države i povratkom u RS i BiH doslo se i do prvog nastupa u Evropi.

KUP LILIJANE RONKETI:

U takmičarskim sezonama 1998/1999, 1999/2000 i 2000/2001 Mladi Krajišnik je učestvovao na međunarodnoj kosarkaskoj sceni, u renomiranom evropskom takmičenju za žene Kup Lilijane Ronketi.

Prva evropska utakmica, u okviru kvalifkacija ovog takmičenja, bila je protiv izraelskog tima Ben Juda. U dva meča, dvije pobjede i plasman u grupnu fazu takmičenja.

Malene su bile blizu učesća u drugom krugu ali u posljednjem kolu protiv Sportinga nije dostignuto 7 poena razlike. MK je trijumfovao sa 3 poena, 52-49.

I u sezoni 1999/2000 Malene nisu dozvolile iznenađenje. Poslije kvalifikacionih pobjeda nad grčkim Gas Apolonom obezbjeđen je nastup u grupi.



Međutim, tu nije kraj Malenih. Tri pobjede u grupi i plasman u šesnaestinu finalu. Nisu se banjalučke kosarkasice zadovoljavale ni sa tim rezultatom. Malene su bile učesnik osmine finala. To je do sada najbolji klupski rezultat u Evropi.

Poslije toga dolazi do sunovrata kluba. Kriza potresa Mladi Krajišnik a u sezoni 2001/2002. godine klub je odustao od ovog takmičenja zbog finansijskih problema. Klub je tada krenuo u podmlađivanje ekipe koje sada polako donosi rezultate.

Bokserski klub "Slavija"

[album:2]

Bokserski klub Slavija je sportska ljepotica Banjaluke. Klub je koji je svojim rezultatima proslavio grad na Vrbasu sirom svijeta. Mnogi kazu da su prije čuli za Benesa, Josipovića, Vujkovića, Batara nego za samu Banjaluku.

BK Slavija je osnovan 1960. godine a prvi predsjednik kluba je bio Gojko Krstanović. Na početku je Slavija radila u okviru preduzeća Rudi čajavec.

Telefon: 387 51 216 328

SASTAV SLAVIJE ZA SEZONU 2006/2007:

STRUčNI ©TAB SLAVIJE ZA SEZONU 2006/2007:

Sef stručnog staba: Mirko Savković

Trener: Mirko Jokić

RUKOVODSTVO SLAVIJE:

Predsjednik kluba: Blazo Buljić

Direktor kluba: Anton Josipović

Prvi meč Banjalučani su imali 1962. godine protiv tuzlanske Slobode. Bio je to i prvi trijumf za banjalučki boks (11-9). Najpoznatija imena iz te generacije su: Dragan Batar, Miroslav Popović, Mijo Andrić

Slavija je do Prve savezne lige SFRJ stigla 1970. godine a četiri godine kasnije uslijedio je najveći klupski uspjeh. Osvojena je titula ekipnog sampiona ex Jugoslavije.

Banjalučki bokseri su dominantni i u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Poslije niza trofeja u RS, bokseri Slavije su posljednje tri godine sampioni BiH. Međutim, ni to nije dovoljno da klub svijetle tradicije konačno dobije svoje prostorije.

Kroz Slaviju su prodefilovali brojni kvalitetni bokseri. Najistaknutija imena su Marijan Benes (profesionalni i amaterski sampion Evrope) i Anton Josipović (osvajač olimpijskog zlata). Ipak, nisu oni jedini koji su vrijedni pomena. Mnogi od njih su bili drzavni sampion, prvaci Balkana, Mediterana.

BK Slavija je u znak sjećanja na pokojnog Radovana Bisića organizator međunarodnog bokserskog turnira. Memorijal Radovan Bisić je iz godine u godinu kvalitetniji a uvrsten je u kalendar Međunarodne bokserske asocijacije (EABA).

Mnogi ljudi su ugradili dio sebe u Slaviju. Dosta predsjednika je zalozilo svoj drustveni ugled kako bi uspjeli pronaći neophodna sredstva za egzistenciju kluba i boksera.

Spomenućemo čuvenog predsjednika Sredoju Zekanovića, zatim jos neka imena: Ziza Ostojić, Jovica Cvijetić, Kazimi Zarić, Vezuv Tinjić, Jovo Zivković, Teofik Afgan, Vito Gnjatić, Zisko Zefik, Nebojsa Radmanović, Branimir Lolić, Dragan Batar sve do danasnjeg prvog čovjeka Slavije Blaze Buljića.



Takođe, mnogo poznatih trenera je vodilo banjalučku Slaviju. Vrijedni spomena su svi ali izdvojićemo neke: Stevan Engelberh Pista, Predrag Krstić, zatim Tomo Palankin koji je od osnivanja u klubu i dao je nemjerljiv doprinos razvoju banjalučkog boksa, a tu su i Zelimir Kospić i Mirko Jokić.

[page_break]
Bokseri Slavije po mnogome se izdvajaju od ostalih klubova iz regiona. U bivsoj SFR Jugoslaviji, banjalučki bokseri su bili nosioci tadasnjeg boksa. Bili su ekipni sampioni a i davali su mnogobrojne reprezentativce.

I nakon raspada drzave nastavljena je tradicija pa su Banjalučani dominanti u BiH. Međutim, to je daleko od onog starog kvaliteta koji je bio u samom evropskom i svjetskom vrhu.

SOCIJALISTICKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SFRJ)

1967, 1968. i 1969. godine Slavija je bila sampion BiH. To joj je omogućavalo da se bori za elitno jugoslovensko drustvo. Plasman u Prvu saveznu ligu SFR Jugoslavije obezbjeđen je 1970. godine. Od tada je banjalučki bokserski klub bio dugogodisnji prvoligas SFRJ.

Slavija je prvi i jedini klub iz Bosne i Hercegovine koji je postao sampionom SFRJ. 1974. godine u nezaboravna dva finalna meča Slavija je bila bolja od Kablova iz Svetozareva. Uspjeh je tim veći sto su ekipu činili sve Banjalučani.

Sastav sampionskog tima iz 1974. godine:

Zdravko Pala, Zvonko Pala, Zembo, Viktor Homa, Veljo Zindolić, Marijan Benes, Edo Dervoz, Zeljko Kospić, Radovan Bisić i Fadil Basić.


Tvorac ove čuvene generacije banjalučkih boksera bio je Sredoja Zekanović.

Slavija je jedan od najboljih jugoslovenskih klubova. Koliko je boks usao u sastavni dio zivota Banjalučana govori podatak da je SD Borik, u prvoligaskim mečevima, znala primiti i po 5 000 gledalaca.

Slavija je svijetu podarila bokserske veličine. Imena Benesa, Josipovića, Vujkovića, Bisića su zauvijek upisana velikim slovima u istoriju boksa. Izdvajamo najznačajnije uspjehe.

Marijan Benes je bio profesionalni i amaterski sampion Evrope a ne treba napominjati da se okitio titulama u SFRJ, na Balkanu i Mediteranu.



Anton Josipović je u Los Anđelesu 1984. godine iz anonimnosti stigao do samog svjetskog vrha. Na grudima banjalučkog boksera zasijalo je olimpijsko zlato koje mu je zauvijek promijenilo zivot.



Mnogobrojni banjalučki bokseri (Bisić, Basic) su bili drzavni sampioni a ime banjalučkog kluba često se čulo i na balkanskim i mediteranskim sampionatima.

SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRJ)

Raspadom drzave, BK Slavija ali i cijeli banjalučki sport je bio u delikatnoj situaciji. Novca je bilo sve manje, vladalo je ratno okruzenje. Međutim, grupa entuzijaista odrzala je klub i sačuvala ga od propasti.

Zahvaljujući maksimalnom angazmanu klupskog rukovodstva i stručnog staba omogućen je odlazak banjalučkim bokserima na međunarodne turnire po Srbiji.

Izdvojićemo nastup na pojedinačnom sampionatu drzave u Pančevu 1992. godine kada je osvojeno sest medalja.

Zlatom su se okitili Abedin Lika, Sandor Kristo i Nermin Sabanović. Srebra su pripala Zlatanu Radulju i Milojku Pivljaninu a bronzana medalja Bozidaru Pejakoviću.

To je bio kraj jedne odlične generacije Slavije.
[page_break]
REPUBLIKA SRPSKA (RS)

Odluke su se morale donositi brzo. Klub je nastavio sa takmičenjima u Republici Srpskoj a koliko su finansije dozvoljavale učestvovalo se na internacionalnim turnirima.

Nekako vodeća imena u to ratno vrijeme bili su članovi rukovodstva Sredoja Zekanović, Dragan Batar, Nebojsa Radmanović, Branislav Lolić te treneri Mirko Jokić, Mirko Savković i Tomo Palankin i drugi koji su tokom svih tih godina bili uz klub.

U takmičenjima Republike Srpske redovno su osvajana prva mjesta a data je prilika mladima da iskazu svoju sansu. Nadmasena su očekivanja. Klub je imao dosta poletaraca a jedno vrijeme je pokrenuta i sekcija zenskog boksa. Za svaku pohvalu tadasnjim radnicima BK Slavija.

BOSNA I HERCEGOVINA (BiH)

U svim sportovima u BiH, pa tako i u boksu, formirana su zajednička prvenstva. U boksu su očekivanja banjalučke sportske javnosti bila najveća.

Ni veoma losi uslovi za rad (nedostatak vlastite dvorane i klupskih prostorija) nisu se odrazili na klupske rezultate. U 5 godina osvojeno je 5 uzastopnih sampionskih titula (2004, 2005, 2006, 2007, 2008).

BK Slavija je postala omrazena medju ostalim bokserskim ekipama u BiH. Svi sada imaju zelju da skinu banjalučku ekipu sa trona.

Medjutim, klupsko rukovodstvo, predvodjeno predsjednikom Blazom Buljićem i direktorom Antonom Josipovićem, na to ne obraća preveliku paznju i najavljuje nove trofeje.

Ronilacki klub "BUK" Banjaluka

Ronilacki klub “BUK” iz Banja Luke osnovan je 1976. godine od strane nekolicine entuzijasta obucenih u ronilackim jedinicama tadasnje JRM. Vec od samog pocetka klub se razvijao u nekoliko smjerova:

– edukacije

– obucavanja novih ronilaca

– sportsko-takmicarskom smijeru

– profesionalnih radova.

Adresa:Jesenjinova 1, 78000 Banja Luka, Republika Srpska, BiH

E-mail: buk@blic.net , info@bukbl.org

Telefon: +387 51 215663

KK Borac Nektar

[album:3]

Kosarkaski klub Borac Nektar je najstariji kosarkaski klub u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.

Osnovan je 1947. godine a prvu kosarkasku loptu u Banjaluku je donio fudbaler Aco Mastela.

Te godine je izgradjeno i kosarkasko igraliste tako da su stvoreni svi uslovi za razvoj kosarke u gradu na Vrbasu.

Adresa:Sime Solaje 7, Banjaluka,

Telefon: +387 51 311742


Faks: +387 51 304518


e-mail: kk.borac@ inecco.net

SASTAV BORAC NEKTARA ZA SEZONU 2006/2007:

Jovanovic Zlatko, Stupar Dalibor, Palalic Danilo, Zirojevic Tomica, Velimirovic Ranko, Jocovic Vladan, Milinovic Bojan, Josipovic Igor, Micic; Slobodan, Milekic Goran, Golubovic Vladimir, Pavlovic Nebojsa, Damjanovic Sasa, Plemic Slobodan, Pejovic Nikola, Tubak Dragan.

STRUCNI STAB BORAC NEKTARA ZA SEZONU 2006/2007:

Trener: Drago Karalic

Pomocni trener: Maki

RUKOVODSTVO BORAC NEKTARA:

Predsjednik Upravnog odbora: Ranko Skrbic

Direktor kluba: Miroslav Dojcinovic

U 20. vijeku, prije ratnih desavanja, muska kosarka je nekako bila u sjeni rukometa, fudbala i boksa. Kada bi se ostvarili zapazeniji rezultati nedostajalo bi jos malo finansijskih sredstava i profesionalizma kako bi KK Borac zauvijek isplivao iz prosjecnog sivila.

U svojoj dugoj istoriji KK Borac je najcesce bio clan Republicke lige u kojoj je bio visestruki prvak, nacesce u tom ranom periodu, odmah nakon osnivanja kluba. Dva puta je bio pred vratima Prve savezne lige a jednom je usao u prvu B saveznu ligu. Banjalucki kosarkasi su igrali i u Drugoj ligi SFRJ.




Iako su imali veoma lose uslove za rad, Banjalucani su biljezili odlicne rezultate u juniorskoj konkurenciji. Osvojeno je pet titula u BiH a jednom su juniori Borca bili najbolji u drzavi SFRJ.

Poslije ratnih desavanja banjaluckiki klub je postao nosilac kosarkaskog sporta na ovim prostorima. Bio je promoter kosarkaskog sporta na sirem podrucju Krajiske regije tako da je direktno, strucnom i materijalnom pomoci, ozivio rad krajiskih klubova iz Prnjavora, Gradiske, Knezeva, Mrkonjic; Grada, Laktasa, Kozarske Dubice Klub je navedenim sredinama poklonio oko 150 kosarkaskih tabli i oko 600 kosarkaskih lopti.

Neprikosnoven je bio u takmicenjima u RS a bio je pobjednik prvih kvalifikacija za izlazak BiH klubova na medjunarodnu scenu.

KK Borac je nekoliko puta bio pred gasenjem a jednom je mijenjao i ime. Bilo je to 2003. godine kada se zvao SKK Banjalucka Pivara. KK Borac Nektar Banjaluka jednom je ispao iz Premijer lige BiH ali se ekspresno vratio iz Prve lige RS u Premijer ligu BiH. Trenutno je teška situacija u klubu. Ekipa se gotovo raspala. Posljednje dvije sezone Borac Nektar je igrao Ligu 8, bez plasmana u plej of. Veliki broj igrača tužio je klub zbog dugovanja.

[page_break]
NASTUPI NA EVRO SCENI

Nastupi KK Borac Nektar u evrokupovima dešavali su se krajem 20. vijeka i početkom ovog vijeka. Kosarka je tada bila u ekspanziji u Banjaluci. Dvorane krcate. Vulturesi stalno uz svoj klub.

Banjalucani su igrali u razlicitim evropskim takmicenjima: Kupu Radivoja Koraca, Kupu Rajmonda Saporte i u regionalnoj Gudjer ligi. Osim toga Borac Nektar je bio inicijator i domacin nekoliko medjunarodnih prijateljskih meceva.

KUP RADIVOJA KORACA

U istoriju kluba ušla je 1998. godina i premijerni nastup na evropskoj sceni. Kvalifikacije za Kup Radivoja Koraca, preko 5 hiljada gledalaca, protivnik austrijski Montan. U freneticnom navijanju Borac Nektar je trijumfovao sa 36 poena razlike i praktično vec obezbjedio plasman u grupnu fazu takmicenja.

U grupi protivnici italijanski Dukato, turski Tuborg i hrvatski Beneton. Banjalucani su ostavili srce na terenu a malo je nedostajalo i za podvig – plasman u drugu fazu takmicenja.

Već sljedece, 1999. godine, nova prilika za Banjalucane u Kupu Radivoja Koraca. Medjutim, nepremostiv je bugarski Levski. U dva kvalifikaciona meca Bugari su nadigrali Pivare i zasluzeno se plasirali u grupu.



Ekipa Borac Nektara koja je harala kosarkom BiH krajem 90-ih godina.

KUP RAJMONDA SAPORTE

To je sigurno najkvalitetnije takmicenje u kojem je Borac Nektar ikad nastupao. Po kvalitetu, u to vrijeme, drugo klupsko takmicenje u Evropi. Nekoliko utakmica u grupnoj fazi takmicenja koje su zauvijek ucrtane u istoriju kluba.

Stigli su Pivari u premijernom nastupu u Kupu Rajmonda Saporte do sesnaestine finala a onda se isprijecio kiparski Keravnos i to samo za nekoliko poena. Medjutim, Banjalucani su za sve ovdasnje ljubitelje kosarke bili junaci. Zato i ne cude pune dvorane i klicanje Kukicu, Vuleti, Blagojevicu, Vujasinovicu, treneru Gasicu…

JADRANSKA LIGA

Došao je i taj dan. U Banjaluci će se gledati Crvena Zvezda, Cibona, Olimpija, Buducnost i najveći evropski klub Makabi… 28.septembra 2002. godine prva utakmica u Jadranskoj ligi i prva pobjeda nad Krkom.

U 15.kolu u Borik stize slavni Makabi. Do tada nevidjeno obezbjedjenje u Banjaluci. Atmosfera za pohvale. Ocekivani trijumf Makabija 93-76.

Prvi nastup u Jadranskoj ligi Borac Nektar zavrsio na pretposljednjem mjestu sa ucinkom od 6 pobjeda i 16 poraza.

Naredne godine ocekivao se mnogo bolji rezultat od Pivara. Medjutim, iako godinu dana iskusniji, Banjalucani nisu briljirali. Cijelu sezonu trazena je igra, promijenjeno je mnogo trenera. U takvom okruzenju i atmosferi rezultat je naravno izostao.

[page_break]
MEDJUNARODNE REVIJALNE UTAKMICE

U jeku ratnih desavanja, 1992. godine, Banjaluka je bila domacin prijateljske kosarkaske utakmice Borac Nektar -Partizan. Revijalna utakmica, u kojoj rezultat nije bio u prvom planu, omogucio je gradjanima Banjaluke da makar na kratko zaborave tesku svakodnevnicu.

KK Borac Nektar u periodu NATO agresije na Jugoslaviju 04. maja 1999. godine odigrao je prijateljsku utakmicu u Beogradu sa FMP Zeleznikom, a predvidjene utakmice sa Crvenom Zvezdom i Partizanom se nisu mogle igrati zbog nestanka struje i vode u SD Pionir.

Nakon povratka iz Beograda organizovana je humanitarna utakmica u Banjaluci sa selekcijom Plavi iz SR Jugoslavije 15. maja. Sva prikupljena sredstva usmjerena su u humanitarne svrhe, odnosno pomoc bolnicama i humanitarnim ustanovama kako u Republici Srpskoj tako i u SR Jugoslaviji.

Kalendarsku 1999. godinu obilježila je utakmica koja je igrana 08. jula u SD Borik sa selekcijom pod nazivom Grupa 7 koju su cinili najbolji jugoslovenski kosarkasi (Divac, Djordjevic). Spektakl za pamcenje i jedinstvena privilegija da se takvi kosarkaski asovi vide uzivo.



1999. godine odrzan je prvi i jedini medjunarodni kosaraski TV turnir NIRS KUP BANJA LUKA, a ucesnici su, osim Borac Nektara, bili: Crvena Zvezda iz Beograda, Rabotnicki iz Skoplja i Uniks Kazanj iz Rusije.

Borac Nektar ucesnik Gudjer lige

FK Borac

[album:1]

Fudbalski klub Borac iz Banjaluke osnovan je 4.jula 1926. godine.

Prema mnogim misljenjima i kazivanjima veliku ulogu u formiranju Borca imao je

narodni heroj Veselin Maslesa koji je predlozio i sam naziv kluba.

Osvajac je Kupa SFRJ 1988.godine.

FK Borac je jedina drugoligaska ekipa koja je uspjela to da ucini u istoriji takmicenja.

Pamti se i finale Kupa SFRJ 1975. godine protiv Hajduka.

Telefon: +387 51 301 793

e-mail: banjaluka@borac.com

SASTAV BORCA ZA SEZONU 2006 / 2007:

Karanovic Srdjan, Marcetic Sinisa, Smanja Jovo, Dobrijevic Slobodan, Jevtic Miroslav, Babic Miodrag, Damjanovic Nemanja, Samardzic Milan, Jandric Oliver, Deket Zoran, Deket Goran, Raspudic Boris, Urukalo Dario, Vranjes Stojan, Vranjes Ognjen, Ozren Milan, Galešic, Bojan Puzigaca, Drasko Zaric, Sakan, Zoran Ivic, Kremenovic Ognjen, Antonijevic Dalibor, Cvjeticanin Sredoje, Galic Aleksandar, Grahovac Boris, Djukanovic Slavisa, Savic Zdravko, Sodic Nebojsa, Radulovic Aleksandar,

STRUCNI STAB BORCA ZA SEZONU 2006/07

Sef strucnog staba: Stanislav Karasi

Pomoćni trener:

RUKOVODSTVO BORCA:

Predsjednik kluba: Mićo Milovanović

Direktor SFP Borac d.o.o.: Radmilo ©ipovac

Sportski direktor kluba: Muhamed Ibrahimbegović

U periodu Drugog svjetskog rata FK Borac nije egzistirao, da bih odmah po zavrsetku rata, tacnije 22. juna 1945. godine, obnovljen. Od tada do danas nastupa pod istim nazivom.




Zahvaljujuci velikom trudu i zelji fudbalskih entuzijaista s ovih prostora klub je postigao rezultate za kojima zavide mnogi poznati fudbalski kolektivi. Borac je od Trece lige, u tri navrata stigao do Prvoligaskog takmicenja, bivse Jugoslavije.

Osvajac je Kupa SFRJ 1988.godine. FK Borac je jedina drugoligaska ekipa koja je uspjela to da ucini u istoriji takmicenja. Pamti se i finale Kupa SFRJ 1975. godine protiv Hajduka.

Na nivou RS osvojena je jedna titula i dva Kupa a u BiH jos uvijek nema osvojenih trofeja. Dva puta je bio ucesnik Kupa pobjednika kupova i osvajac je Mitropa kupa.

Borac je u svojim redovima imao i dvojicu reprezentativaca Jugoslavije. To su u prijeratnom periodu:
Tomislav Tomo Knez i Abid Kovacevic.

Jos cetiri igraca (Marijan Jantoljak, Osman Jusufbegovic, Dragan Gugleta i Vinko Marinovic), koji su nosili dres Borca, a u nastavku karijere su kao fudbaleri drugih ekipa bili reprezentativci.

Borac je kao svaki drugi kolektiv imao dosta uspona i padova. Banjalučani su u svojoj dugoj istoriji nastupali u trećoj, drugoj i prvoj ligi SFRJ a posljednji rat uticao je da FK Borac bude član prve lige RS i Premijer lige BiH.

[page_break]
SOCIJALISTICKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SFRJ)

FK Borac je od 1950. godine clan saveznih ligaskih takmicenja u SFRJ. U Trecoj ligi nastupao je dvije godine da bi vec 1953. godine presao u Drugu ligu. U tom nivou takmicenja igrao je sedam godina zaredom a onda veliki uspjeh.

FK Borac je 1961. godine prvi put obezbjedio plasman u prvu ligu SFRJ. Bio je to ogroman uspjeh koji je ostvarila generacija sjajnih fudbalera (Juric, Kasumovic…).

Medjutim, Banjalucani se nisu dugo zadrzali u elitnom drustvu tako da su se vec nakon jedne sezone vratili u drugoligasko jato.

Ponovo slijedi duzi period, proveden u Drugoj ligi SFRJ. Bio je to tezak vremenski period od 8 godina u kojem je FK Borac trazio sebe. I pronasao se 1970. godine kada je ponovo izborio plasman u Prvu ligu SFRJ. Bila je to generacija Becirbasica, Hrgica, Fazlica, Jusica…

Banjalucani su imali ponovo priliku da na Gradskom stadionu gledaju Crvenu Zvezdu, Partizan, Dinamo, Hajduk… Nazalost, kao i prvi put, Borcevi fudbaleri su samo jednu sezonu plesali na prvoligaskoj sceni.

Uslijedio je povratak u Drugu ligu. Bilo je tesko pronaci motive igrati protiv ekipa, koje su bile daleko ispod renomea velike cetvorke jugoslovenskog fudbala. To kao da je dalo dodatnu snagu Borcevm igracima da vec nakon jedne sezone ponovo zaigraju u Prvoj ligi.

FK Borac je tako u sezoni 1972/73 imao priliku da se okusa na Marakani, stadionu JNA, Maksimiru, Poljudu, Kantridi, Kosevu, Grbavici… Ovo je do tada bila najduza prvoligaska epizoda. Sve do 1980. godine Borac se takmicio u jednoj od najboljih liga u Evropi.

Fazlic, Jantoljak, legendarni Abid Kovacevic, Vidacak, Kusmic, Pelc … u tom periodu zabiljezili su jos jedan vrijedan uspjeh. Borac je 1975. godine igrao u finalu Kupa SFRJ. Nepremostiv je za Banjalucane splitski Hajduk i jedini strijelac Mario Boljat.




Svemu dodje kraj pa tako i Borcevom nastupu u Prvoj ligi. 1980. godine korak unazad, povratak u Drugu ligu SFRJ. Pocet 80-ih godina Borac je bio u teskom polozaju. U klubu su se opredjelili da oforme mladu ekipu koja bi trebala da u buducnosti donese rezultate.

I pogodili su. 1988. godine Borac osvaja Kup SFRJ. U finalu je poklekla velika Crvena Zvezda. Pamtice se dugo 5 hiljada Vulturesa na stadionu JNA, odbranjeni penal Karalica velikom majstoru Stojkovicu, gol Senada Lupica, 50 hiljada ljudi na doceku na Trgu Krajine. Ispred Borca redom su padali: Jedinstvo, Leotar, Osijek, Vojvodina, Pristina i u finalu Crvena Zvezda.

Sastav Borca: Slobodan Karalic, Stojan Malbasic, Marijo Mataja, Milorad Bilbija, Zvonko Lipovac, Amir Durgutovic, Mile Sijakovic, Damir Spica. Bozur Matejic, Suad Besirevic, Nenad Popovic, Senad Lupic, Vladica Lemic. Trener: Husnija Fazlic,

Rapsodija banjaluckog fudbala nastavlja se i dalje. Već 1989. godine, cuveni susret sa Proleterom, penal lutrija, vise od 20 hiljada na terenu, veliko slavlje. Borac je ponovo clan Prve lige. Ponovo ce u Banjaluci igrati najbolji.

I igrali su. Zvanicni sampion Evrope, Crvena Zvezda, gostovala je u Banjaluci. Najljepsi period u dosadasnjoj istoriji Borca.

Sve do rata na podrucju SFRJ Borac biljezi konstantan napredak. Stiglo se i do 4. mjesta na tabeli. Svi su pricali o malom cudu iz Banjaluke.

[page_break]
SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA (SRJ)

Pitanje je sta bi se sve desilo da nije doslo do nesrecnog rata. Medjutim, ratne prilike su uticale da Borac prodje kroz veliku patnju.

Prekomandovali su se Banjalucani u takmicenja u SR Jugoslaviji. Konstantna putovanja, zivot na tockovima. To je bila svakodnevnica banjaluckih fudbalera.

Borac je padao sve nize i nize. Jednostavno nije bilo rjesenja. Jedini izlaz je bio povratak kuci, u Banjaluku. Bez obzira na sve te teske uslove moze se reci da su Borcev dres i tada nosili kvalitetni igraci poput Marinovica.

REPUBLIKA SRPSKA (RS)

Celnici kluba odlucili su da se Borac vrati u Banjaluku i nastavi u takmicenjima u Republici Srpskoj. Na nivou RS fudbal siromacan ali je bitno da je opstao klub. Nije imao Borac previse srece sa sampionskim titulama. Nekoliko puta su izmakle titule gotovo u posljednjim kolima.

Medjutim, ekipa sa Ljubojevicem, Grujicem, Maleticem, Teinovicem i ostalim igracima ostvarila je san ranijih Borcevih fudbalera i nadmocno osvojila titulu. Velika je steta sto ta ekipa nije ostala na okupu duze vrijeme.

Koliko toliko, satisfakciju su donijela dva osvojena Kupa RS. Cuveno finale protiv Rudar Prijedora, 1995. godine, pred vise od 20 hiljada ljudi. Slavlje kao da je u pitanju Liga sampiona a ne Kup RS.




Vec sljedece 1996. godine i drugi put je Borac postao pobjednikom Kupa RS. Banjalucani su pod svjetloscu reflektora bili bolji od Jedinstva iz Brckog. Borac je još jednom stigao do trofeja u Kupu RS. Bilo je to 2009. godine.

BOSNA I HERCEGOVINA (BiH)

Situacija se polako normalizovala u BiH tako da je došlo do formiranja zajednickih liga. Borac je sa trenerom Zoranom Smilevskim, poslije serije odlazaka prvotimaca, izborio plasman u jedinstvenu Premijer ligu BiH.

Mimo ocekivanja (vrh fudbala BiH) desilo se nesto suprotno. Borac je tavorio u sredini tabele a vrhunac katastrofalnog rada u klubu i velike krize je povratak u Prvu ligu RS i to ne samo jednom. Borac je dva puta ispadao iz Premijer lige BiH.

Težak udarac za klub. Klub je bio pred gasenjem, ali na srecu Banjalucana do toga nije doslo. Samo jedna sezona je trebala Borcu da se vrati u Premijer ligu BiH gdje je i sada.

Ni u Kupu BiH Banjalucani nisu imali prevelikog uspjeha. Ostace zal za finalom Kupa u Sarajevu kada je nakon boljeg izvodjenja jedanaesteraca bolja bila Modrica Maksima.