Banjalučki Borac je uvijek bio poznat po odličnim golmana a gotovo u svakoj vremenskoj epohi Borac je imao reprezentativnog čuvara mreže.

Zlatan Arnautović rođen je 02.09.1956. godine u Prijedoru. Tu je i započeo u karijeru a onda su ga odlične odbrane preporučile Borcu.

Za reprezentaciju ex Jugoslavije prvi put je zaigrao 19. oktobra 1978. godine protiv Njemačke u Dortmundu. Za reprezentaciju je ukupno odigrao 157 utakmica i zanimljivo, iako je golman, postigao je jedan gol.

Potom je bio standardan reprezentativni golman a sa reprezentacijom ex Jugoslavije je na Svjetskom šampionatu u ©vajcarskoj 1986. godine osvojio zlatnu medalju.

Najsjajnijim odličjem okitio se i na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine. Ti reprezentativni uspjesi ga svrstavaju među najtrofejnije sportiste ovih prostora.

Kao golman Borca, imao je priliku da osvoji drugi evropski klupski trofej – Kup IHF. To je bilo 1991. godine kada je Borac u finalu bio bolji od moskovskog CSKA.

Nakon aktivne karijere, Arnautović se okušao u trenerskim vodama (RK Crvena Zvezda Beograd) a trenutno je trener golmana u reprezentaciji Tunisa.

Jedini rukometaš Borca koji je učestvovao u dva najveća evropska uspjeha., osvajanju Kupa evropskih šampiona i Kupu IHF.

Dugo godina nezamjenjivi član reprezentacije SFR Jugoslavije s kojom je bio olimpijski šampion 1984. godine. Ovome treba dodati srebrnu i bronzanu medalju na Svjetskom šampionatu, te dva zlata na Mediteranskim igrama.

Rukometom se počeo baviti 1966. godine u rodnoj Bačkoj Palanci. Nakon pet godina odlazi u Kvarner iz Rijeke što mu je bila odskočna daska za prelazak u Borac i Banjaluku.

S Borcem je, do odlaska u inostranstvo (1981.godine), osvojio četiri titule šampiona i tri kupa u bivšoj državi. U bogatoj karijeri biće upisano da je nastupao i u Njemačkoj za ekipu MTSV ©vabing. Karijeru je okončao u 38. godini u Borcu.

90-ih godina bio je šef stručnog štaba Borca a potom veoma uspješan sportski direktor RK Sintelon iz Bačke Palanke. Od 2002. godine ponovo je u Banjaluci, gdje je, jedno vrijeme bio i član rukovodstva Borca, ali i Olimpijskog komiteta BiH.

Od trenera koji su ga učili rukometu izdvaja Vladu ©temca, Peru Janjića i Josipa Miljkovića.

Zdravko Rađenović – Beli nije rođen u Banjaluci ali je zavolio grad na Vrbasu odnosno, kao što često zna da kaže, Banjaluku smatra kao rodni grad.

Najbolji banjalučki padobranac svih vremena. Jedan od najboljih na prostoru bivše Jugoslavije.

Mnogi podaci u istoriji padobranstva ovih prostora su u vezi sa njegovim imenom. Prvi je u bivšoj državi dostigao san mnogih padobranaca, brojku od 5000 skokova.

Višestruki je šampion SFR Jugoslavije. Osvajač srebrne medalje na Svjetskom šampionatu. Nema tog takmičenja na kojem nije nastupio. Nije mu ni smetala činjenica da ex Jugoslavija, u to vrijeme, nije bila prepoznatljiva po ovom sportu.

Bio je dugogodišnji reprezentativac države, potom selektor i trener nacionalne selekcije. Stvorio je mnoge padobrance, kasnije šampione države.

Nije bio sebičan. Ogromno iskustvo prenosio je na mladje. Svi su ga voljeli. U njegovom AK Rudi čajavec bio je omiljen. Ali, ne samo tu, već i u cijelom gradu.

Prvi padobranski skok izveo je 11.06.1962. godine. Dvije godine kasnije već je bio šampion BiH a reprezentativcem ex Jugoslavije, postao je 1969. godine. U raznim takmičenjima osvojio je 205 medalja. Uspjeh kojim se rijetko ko može podičiti.

Rodjen je u Ljubljani ali za Banjaluku kaže dam mu je kao rodni grad jer ima dušu.