Tradicionalno stažno ronjenje u Rosama održano je i ove godine. Ipak, nešto malo drugačije od prethodnih. Ovoga puta grupi su se pridružili Biljana Nedić i Pero Kuzmanović koji su dio projekta “Terapijsko ronjenje za osobe sa invaliditetom”. Projekat je počeo u aprilu 2017. godine na inicijativu dr Snežane Kutlešić-Stević i zahvaljujući saradnji članova RK Buk i Branka Ravnaka. Cilj je bio osposobiti učesnike projekta za samostalno ronjenje. Biljana i Pero pridružili su se timu Buk-a u aprilu ove godine. Početne korake napravili su na Gradskom olimpijskom bazenu u Banja Luci zajedno sa Branislavom Rađevićem, jedinim licenciranim instruktorom ronjenja za osobe za invaliditetom (OSI) u BiH. Obostrano povjerenje i predan rad doveo ih je do zarona i u slanim vodama. Zadovoljstvo učinjenim i naučenim donijelo nam je svima ponosni osmijeh na lice.
“Izuzetan je osjećaj otkrivati šta se nalazi ispod površine mora i ujedno nevjerovatno koliko je to drugačiji svijet. Niko od nas dok pliva mnogo ne razmišlja o tome, ali samo metar ispod nas nalazi se malo carstvo. Izronio sam jednu malu morsku zvijezdu da poklonim svojoj supruzi i dobio jednu lulu od kolege iz Buka-. Pojačao sam i želju za ronjenjem i istraživanjem vodenog svijeta” rekao nam je Pero.
“Naučili smo mnogo i o sebi samima. Možda to nama sve izgleda lako, ali ipak moram priznati da je hrabrost da se nas dvoje spakujemo zajedno sa našim kolicima i uputimo iz Banja Luke u Rose, vjerujući svojim željama i našem instruktoru. Branislav je vjerovao da mi to znamo i možemo i mi smo ga slijedili. Isto tako mi smo vjerovali da nam se pored njega ne može ništa loše desiti i nije. Iskustvo je zaista posebno i ovo je nešto što ćemo prepričavati i čime ćemo se ponositi” utisci su Biljanini.
I svima nama su njihovi zaroni bili zanimljivi, kao i mnogim turistima koji su stajali na obali i gledali kako se oni snalaze.
“ Možda sam imao samo malu dozu brige oko toga kako ćemo riješiti ulaske i izlaske iz vode. Ali na licu mjesta smo to veoma brzo riješili. Uz neku minimalnu asistenciju oboje su veoma lako i brzo to obavljali. Ovo je bio naš neki početnički cilj i mi smo ga na obostrano zadovoljstvo ispunili” rekao je Branislav Rađević.
Kada se ispuni jedan cilj, treba da se postavljaju neki novi. Dr Snežana Kutlešić Stević nije bila sa nama, ali je bila upućena u sva dešavanja.
„ Ponosna sam na sve do sada učinjeno. Ronjenje nije samo sport već ima i višestruku korist za zdravlje svake osobe. Moja želja je da i dalje nastavimo sa radom i uključimo još ljudi sa invaliditetom, obezbijedimo još opreme, održimo kampove i da ovu priču prenesemo na druge lokalne zajednice. Nadamo se nastavku podrške od strane Ministarstva porodice, omladine i sporta, Gradske uprave i Mtel-a” rekla je ona.
I na kraju još jednom da spomenemo da je u ronjenju najvažnije opustiti se i uživati.
