Category: O Klubu

Posljednji pozdrav prijatelju, dugogodišnjem članu i instruktoru ronjenja RK “Buk” Vladimiru Vujasinoviću Miki, neka ti je mirno more i vedro nebo.

Sahrana će se obaviti u srijedu, 30.12.2020.godine, u 13 časova na groblju u Laktašima.

Svečanošću koja je održana na Aquani u petak, 16.12.2016.godine, podjelom priznanja i zahvalnica Ronilački klub “Buk” obilježio je 40 godina postojanja. Tom prilikom su uručena brojna priznanja i zahvalnice koje su između ostalih dobili: predsjednik RS Milorad Dodik, MUP RS, CJB Banja Luka, gradonačelnik Banja Luke, načelnik gradskog Odsjeka za poslove civilne zaštite i Profesionalne teritorijalne vatrogasne jedinice Mladen Ćućun, “Vodovod Banja Luka”, Hidroelektrana “Vrbas”, organizacija “Bijela zastava” iz Hrvatske…

U večernjim časovima druženje je nastavljeno u prostorijama kluba, gdje je za članove i prijatelje kluba organizovano druženje.

“Buk” je danas najveći i najugledniji ronilački klub u Bosni i Hercegovini. Rezultat je to dugogodišnjeg predanog rada stotina članova koji su prošli kroz naš klub. Zahvaljujući tome, Svjetska ronilačka federacije – C.M.A.S.  je 2003. godine donijela odluku da”Buk” dobije status njenog ovlaštenog ronilačkog centra – CDC BiH/O01, jedinog takvog u BiH.

Danas su na čelu kluba ljudi koji ga osjećaju i vole kao i njihovi prethodnici i razvijaju ga u duhu novih i savremenih trendova. Boki, Dvica, Miško, Majki, Siniša, Tanja i Taca, Brane, Pota, Gaja i Igor, Sale, Gumi, Srđan…samo su neka imena članova koja brinu za sadašnjost ali i budućnost kluba. Zahvaljujući njima sigurni smo da će “Buk” i u ovom surovom vremenu biti oaza za sve zaljubljenike u prirodu, a naročito njen podvodni svijet.

Klub svoj rad ostvaruje kroz nekoliko područja aktivnosti kao što su: škole ronjenja, ronilački radovi, rekreativno ronjenje, sportska takmičenja, spasilačku službu, rafting itd.

Škole ronjenja

Obuka ronilaca je organizovana kroz škole ronjenja prema programima i standardima C.M.A.S. i klub vrši obuku za sticanje ronilačkih zvanja od jedne do tri zvijezde kao i obuku za specijalističke kurseve, a stečena licenca je međunarodno priznat dokument. Škola se sastoji od nastave u teorijskom i praktičnom dijelu i, zavisno od kategorije, traje od dvije do četiri nedjelje. Teoretska nastava održava se u klubu, a praktični dio na bazenu i otvorenoj vodi (rijeci, jezeru ili moru). Nastavu obavljaju C.M.A.S. ovlašteni  instruktori.

Ronilački radovi

Profesionalni ronilalčki radovi obavljaju se u okviru posebnog tima koji je sastavljen od vrhunski obučenih i opremljenih ronilaca koji su u stanju, koristeći najsavremeniju opremu, izvršiti narazličitije podvodne zadatke.

Najsavremenija ronilačka oprema upotpunjena je i profesionalnom podvodnom video kamerom kao i sistemom podvodne veze jedinstvenoj u Bosni i Hercegovini. Tim za profesionalne ronilačke radove obavio je do sada na stotine uspješnih intervencija bilo da se radi o pronalaženju i vađenju potpoljenih objekata ili nestalih lica, podvodnim građevinskim radovima, snimanju stanja podvodnih uređaja i postrojenja itd.

Sport i rekreacija

Sport u klubu ima dugu i uspješnu tradiciju. Naši takmičari su oduvijek bili uzorni sportisti i postizali su značajne uspjehe na domaćem i međunarodnom planu. Klub je u prilici da svim zainteresovanim sportistima omogući pripreme i takmičenje u raznim ronilačkim disciplinama: podvodnom ribolovu, brzinskom plivanju i ronjenju, ronjenju na dah ili podvodnoj orijentaciji. Već nekoliko godina klub je uspješan organizator jedinog takmičenja u dinamičkoj apneji u BiH na kojem nastupaju najpoznatiji svjetski takmičari.

Ronilački kampovi koje klub organizuje već dugi niz godina svima ostaju u nezaboravnom sjećanju. U sklopu ovih kampova klub obezbijeđuje gotovo svu potrebnu ronilačku opremu, a naši iskusni ronioci vodiće vas na najatraktivnije ronilačke terene u našoj blizini ili u našem ronilačkom centru u Rosama (Crna Gora).

Spasilačka služba po prvi puta u Bosni i Hercegovini i našem gradu djeluje kroz profesionalno obučen tim spasilaca koji je stalno je na raspolaganju na svim javnim kupalištima. Zahvaljujući postignutim rezultatima u obuci i radu Međunarodna spasilačka federacija-  ILS (International Life Saving Federation) je 2008. godine primila naš klub u svoje punopravno članstvo kao jedinu takvu organizaciju u BiH čiji instruktori mogu održavati kurseve za spasioce.

Rafting na Vrbasu je vjerovatno jedna od najatraktivnijih avantura koje možete doživjeti u klubu. Klub posjeduje tri savremena rafting čamca sa kopletnom opremom za preko 20 ljudi. Vođeni iskusnim skiperima doživjećete čudesne trenutke spuštajući se najljepšim dijelovima kanjona Vrbasa.

Javljamo tužnu vijest da je dana 15.05.2015.godine nakon kratke i teške bolesti, u 37.godini života, preminuo naš dugogodišnji član David Tomić.
Sahrana će se obaviti u nedjelju, 17.05.2015.godine, u 14 časova na groblju “Sveti Pantelija” u Boriku.

Ideja o osnivanju ronilačkog kluba u Banjaluci stvorena je, sada već davne, 1968. godine.

San je to  dvojice bivših mornara, koji su po odsluženju dvogodišnjeg vojnog roka u ronilačkim jedinicama Jugoslovenske Ratne Mornarice poželjeli ponovo zaviriti u podvodni svijet.

Njihova imena su:

Vjekoslav Potočnik

i Mirsad Ramić

Maladalački entuzijazam, velika želja i ljubav za “osvajanjem podvodnog svijeta” nije bila dovoljna da se ta ideja odmah i realizuje. Njihov najveći problem bio je nedostatak opreme pa je trebalo čekati još nekoliko godina da bi se u ljeto 1972. godine u Vrbasu na Limanu ostvarila ta želja.

Upornim traganjem, vezama, moljakanjem i poznanstvima uspjeli su iz vojnih rezervi dobiti nešto dragocijene ronilačke opreme:  tri dvobocnika za vazduh domaćeg proizvoðača “Ðuro Ðaković”, tri jednodoma dvostepena regulatora “Royal Mistral”, tri ronilačka odjela, isto toliko pari peraja, maski, pojasa olova i ostale opreme, koja je u to vrijeme bila zadnja riječ tehnike u svijetu ronilaštva. Punjenje boca obavljeno je u kisikani banjalučke tvornice “Jelšingrad”, na posebno za tu svrhu prepravljenom kompresoru. Prvi zaron napravili su Vjeko, Mirso i Faik Lukšija. Iako je ovaj zaron trajao samo nekoliko desetina minuta od toga dana ništa više nije bilo isto.

Čvrsto riješeni da svoju ljubav i znanje o ronjenju prenesu i na druge odlučili su da osnuju ronilački klub. U tadašnje vrijeme nije bilo ni lako ni jednostavno registrovati ovakvo udruženje. Trebalo je dobiti saglasnost od mnogih institucija, opravdati razloge osnivanja, predvidjeti način finansiranja i, na kraju, objasniti značaj ovakvog kluba za “širu društvenu zajednicu”. Trebalo je imati puno energije, znanja i odlučnosti  pa ne odustati od ovog poduhvata. Oni nisu odustali. Neke prepreke riješili su lako, a za neke su se morali dobro pomučiti. Oko imena se nisu dugo dvomili. Siglo je sa Vrbasa, spontano i jednostavno buk. Ono što je na moru talas, to je na rijeci – buk, onomatopeja vala koji se razbija o kamen i stvara buku.

Klub je zvanično registrovan aprila 1976. godine, u duhu tadašnjeg vremena, pod imenom Amaterski ronilački klub “Buk” Banja Luka. Osnivačka skupština održana je u kino sali u Gornjem Šeheru, a prisustvovali su joj Daut Pipić, Hamed Bolić, Vjekoslav Potočnik, Mirsad Ramić, Mirko Erić i Faik Lukšija. Za prvog predsjedinka kluba izabran je Hamed Bolić. Odmah na početku svoga rada gradske vlasti prepoznale su značaj i važnost kluba pa je dobijena i prva prostorija za rad koja se nalazila u sklopu restorana “Slap” u banjalučkom naselju Desna Novoselija na samoj obali Vrbasa. Nešto kasnije klub će preseliti u bungalove u neposrednoj blizini ove lokacije i tamo će ostati sve do 1985. godine kada seli u današnje prostorije.

Vjeko nas je napustio 2010. godine. Do posljednjeg dana bio je aktivan član kluba i svoje znanje i iskustvo nesebično je prenosio na druge. Za života dobio je niz priznanja za razvoj sporta i ronilaštva od kojih posebno treba izdvojiti Zlatnu značku i plaketu Saveza ronilaca Jugoslavije te Plaketu Grada Banja Luka.

Mirso je penzioner i danas živi u Banja Luci. Jedan je od osnivača profesionalne ronilačke ekipe koja je prvo pri policiji, a kasnije u sklopu vatrogasaca napravila na stotine uspješnih profesionalnih ronilačkih intervencija.

Za ono šta su njih dvojica napravili za klub i ronilaštvo samo dijelom smo im pokušali zahvaliti kroz dodjelu najvišeg klubskog priznanja – Amblema kluba.

KROZ ISTORIJU

Ronilački klub “Buk” osnovali su aprila 1976. godine dvojica bivših mornara, ronilaca Jugoslovenske Ratne Mornarice i nekoliko etuzijasta tog sporta. Prve godine rada obilježene su nabavkom opreme i popularizacijom ronilaštva. Kao pokretač organizovanog ronjenja u Bosni i Hercegovini, naš klub je postavio temelje i standarde ronilaštva na ovim prostorima. Stotine obučenih ronilaca, stažna ronjenja i mnogobrojne uspješno obavljene spasilačke akcije, pregršti medalja sa takmičenja, svrstale su “Buk” u elitu ronilačkih klubova nekadašnje Jugoslavije.

Počeci

Prva generaciju ronilaca predvoðena je osnivačima kluba, Vjekoslavom Potočnikom i Mirsadom Ramićem, kojima se pridružio Faik Lukšija i Kirn Ladi, svestrani avanturista i sportista, nemirni duh kluba. U stopu ih slijede Ernada i Jasna, prve dame u klubu, zatim Hajro, Mirko i Darko Erić, Niko Josipović, Garo…a zatim sve više i više njih. Imali su samo tri kompleta opreme ali su ronili kao da ih imaju trideset. Već tada se dalo naslutiti da će uz takav tempo klub napredovati od pionirskog poduhvata do simbola grada kakav je danas.

Sedamdesete

Razvoj kluba u ovom periodu bio je obilježen nabavkom veće količine savremenije opreme za koju se, kao i danas, pobrinula Civilna Zaštita.

Krajem sedamdesetih dolaze novi, mladi ljudi koji pokreću razvoj Buka i svrstavaju ga u sam vrh, zajedno sa kvantitativno većim i bogatijim klubovima u SFRJ. Bila je to generacija koju su predvodili Tomo Bezer, Dragan Gago Prlja, Vujin i Ðoko, Narcis, Marina, Mazo, Željo, Ratak, Danko, Jadro, Siniša…To su bile godine dominacije kluba u sportu, obuci i akcijama. 1986. godine klub se seli u današnje prostorije, nabavlja savremenu opremu a roni se po Kornatima, Hvaru, Rabu, Ugljanu. Stanovnike Ulice Idriza Masle često je budila glasna grmljavina starog Bauera, bukovog kompresora za punjenje boca, što je bio siguan znak da se ronioci spremaju na zaron.

Osamdesete

Osnova kluba koja je postavljena sedamdesetih godina prošlog vijeka privukla je novu generaciju koji su osamdesetih donijeli nove ideje i veliku energiju u klub. Sami renoviraju klubske prostorije od koga stvaraju novi dom, sklonište dobre energije i trajnu kategoriju u koju se i danas vraćaju.

Ovu generaciju predvode Mario Smrekar, Boban, Smajo – dijete kluba i Vrbasa, Brana, Feješ, Siško, Braco, Dine, Kreso, braća Džafić Ines i Iris, Lola i Srce, Amir, Milka, Sandra, Edo, Enes…Organizovali su prvu i za sada jedinu meðunarodnu ekološku akciju “MERA”, okupivši na desetine mladih čitave planete. “Zlatnu medalju Boris Kidrič”, tadašnje naviše državno priznanje, Buk je dobio upravo zbog kvalitetnog i stručno organizovanog pristupa zaštiti rijeka i vodotoka naše regije. Bilo je to Bukovo zlatno vrijeme.

Devedesete

U teškim vremenima koja su dolazila čvrsto prijateljstvo stečeno u klubu preovladalo je sve ratne strahote. Članovi kluba su se meðusobno pomagali i štitili u užasnim vremenima kroz najplemenitije osobine u brizi za manje i slabije. Kraj rata Buk je dočekao sa oronulim prostorijama i zastarjelom opremom ali sa najvećim kapitalom, ljudima koji su nošeni duhom osnivača ponovo upalili stari kompresor i krenuli ispočetka.

 PRVI OD JEDNAKIH

 Povodom trideset godina postojanja Ronilačkog kluba “Buk” Skupština kluba je 2006. godine ustanovila je najviše klubsko priznanje “Amblem kluba”. Ova nagrada se dodjeljuje pojedincima, prvim od jednakih, koji su na poseban način dopirnijeli razvoju kluba i ronilaštva u cjelini.

 Odlukom Skupštine “Amblem kluba” zasluženo su dobili:

Vjekoslav PotoČnik  i  Mirsad Ramić

Prije svih, osnivači kluba, vrsni ronioci “stare škole” i dvojica ljudi bez kojih bi ronjenje u Banjaluci, vjerovatno, počelo mnogo kasnije.

Muhamed Bolić, posthumno

Prvi Predsjednik  kluba. Čovjek koji je imao viziju kluba kada to mnogi nisu razumjeli.

Namik Dervišić

Predsjednik “Buk”-a koji je, iako mnogo stariji od svih, dobro razumio važnost ronjenja i neizmjerno pomogao da promoviše “Buk” i ronilaštvo u Bosni i Hercegovini, te sve nas usmjeri na pravi put.

Ratko Stamenić

Prvi Predsjednik “Buk”-a kojega smo naučili da roni, a on nas da vjerujemo u sebe i sami vodimo klub u prostorijama koje imamo njegovom zaslugom.

Članovi kluba koji su, svaki u svojoj generaciji, učinili mnogo da “Buk” danas postane klub poštovan i van granica našeg  grada i države:

Dragan Prlja – Gago: zato što smo od njega mnogo naučili i još učimo,

Marijo Smrekar – Smrekac: zato što nije odustao pred ni jednim problemom,

Borislav Trninić – Boki: zato što je voða i kada je teško, jedan od prvih instruktora i izuzetan ronilac,

Božani Ostojić – zato što smo je jedva primili na kurs, a danas je vjerovatno najuticajnija dama ronilac na svijetu.

Ljudima iz našeg grada koji su vlastitim zalaganjem i razumijevanjem neizmjerno pomogli klub:

Vasi Bulutu, posthumno, nekadašnjem načelniku vatrogasne brigade Banjaluka koji je uvijek pomagao i više nego što mu je to položaj dozvoljavao,

 Željku Katiću, načelniku odjeljenja za Civilnu zaštitu,  jer je razumio važnost kluba i ronjenja, pomagao nam kao čovjek, ali i profesionalno stvorivši tako najbolji spasilački tim u BiH,

Dragoljubu Davidoviću, i ne samo Gradonačelniku Banja Luke, čovjeku koji je i pored mnogih obaveza uvijek imao vremena i razumijevanja za “Buk”.

Mala Vidra došla je u klub 1984 godine. Nacrtao ju je Gago. Prozvana je Bućko. Simpaticna rijecna Vidra brzo je zaživjela kao pravi simbol Kluba. Sinonim je za okretnost, spretnost, brzo prilagodavanje i privrženost vodi, zaštitnik je životne sredine ali u isto vrijeme lovac, o cemu svjedoci trozubac u njenoj šapi. Bucko je sportista, svestran i pomalo namcor, taman toliko da ideja koju je zamislio u inat svima jednoga dana bude ostvarena u opštu korist. Nauticar, istraživac i sanjar, kombinacija odraslog covjeka sa nemirnim duhom djecaka.. Nije zlopamtilo i uvijek je spreman da svojim snalaženjem u vodenom okruženju pomogne onima kojima je njegova pomoc potrebna, samostalno ili u timskom radu. I naravno, najviše od svega voli da boravi u vodi kao ekolog i naturalista. Svi ovi epiteti vežu se uz BUK, a kao što ste procitali, o njima se brinu clanovi kluba kao osnovnom motu postojanja i rada. A sadržani su u Bucku, usput specificnom u još jednom detalju. Jedini je kopneni sisar koji je zaštitni znak nekog ronilackog kluba na prostorima bivše SFRJ, što mu je donijelo posebnu popularnost