Mladen Bojinović (33), jedan od najboljih sportista koje je Banjaluka iznjedrila, po mnogo čemu se razlikuje od ostalih svjetski poznatih i priznatih rukometaša. Njegov put, od trnja do zvijezda, mogao bi se lako uklopiti u korice neke sportske bajke s tužnim početkom i srećnim krajem. Već je dobro poznata i mnogo puta do sada ispričana priča kako je golobradi mladić, ratne 1994. godine, krenuo u bijeli svijet, jer su u Borcu i Banjaluci osporavali njegov kvalitet. Mnogi su se smijali kada je potpisao za Jagodinu, ne sluteći da će se tada 17-godišnji Bojinović vinuti do samih svjetskih visina, tamo gdje njegovi kritičari nikada nisu bili ni u najslađim snovima.

"Bio sam riješen da uspijem, ne možete ni zamisliti koliko. Rekao sam sam sebi i mnogo puta ponavljao: ‘Napraviću nešto u životu, nešto po čemu će me pamtiti’", vraća točak vremena Mladen Bojinović za "Nezavisne novine" i u istom, mirnom tonu nastavlja:

"Krenuo sam od nule, nisam imao nikoga da me gura. Sve sam morao sam, ali kad malo bolje razmislim, možda je i bolje što je tako. Nikome ništa ne dugujem, sve sam postigao sa ove svoje dvije ruke".

Naoružan ogromnom željom za uspjehom, brzo je prešao u Partizan i tamo, u žestokoj konkurenciji, izrastao u najboljeg lijevog beka tadašnje SR Jugoslavije.

"Vrijeme provedeno u Partizanu nikada neću zaboraviti. Tamo sam stekao ime, reputaciju dobrog rukometaša, ali i mnoštvo prijatelja s kojima se čujem i danas. To je moj klub za koji inače i navijam u svim sportovima", dodaje Bojinović.

Kvalitet ga je preporučio, a sudbina, četiri ljeta kasnije, odvela u velike španske ekipe – Ademar Leon, Bidasou i Barselonu. U svim tim sredinama dizao je publiku na noge, osvajao srca navijača svojom iskrenošću i velikom borbenošću na parketu, ali nigdje nije ostavio takav trag kao u Monpelijeu, čiji je član od 2002. godine. S najuspješnijim klubom u zemlji evropskih, svjetskih i olimpijskih šampiona osvojio je popularni Bakero sve što je mogao da osvoji uključujući i titulu prvaka Evrope 2003. godine. Bio je to prvi i za sada jedini put da je neki francuski klub pokorio Stari kontinent.

"Kada sam odlazio iz Partizana, mislio sam da mi nigdje neće biti tako lijepo kao u Beogradu. Ali, prevario sam se. Ono što sam doživio i što još doživljavam u Monpeliju je nešto što ne mogu opisati riječima. Ma, mogu slobodno reći da je Monpelije, poslije Banjaluke i Beograda, moja treća kuća", ne krije sjajni rukometaš ono što osjeća prema klubu i gradu, čiji je stanovnik već gotovo osam godina.

Nedavno mu se, tačnije ovog ljeta, pridružio još jedan banjalučki rukometaš – Branislav Obradović. Nekadašnji desni bek Kosiga, Partizana, Gimaraeša, Grashopersa, Borca, Bosne i Antekjere stigao je u Monpelije baš na preporuku Bojinovića.

"Mislim da mi ni rođeni brat ne bi pomogao ovoliko koliko mi je pomogao Bakero. U stvari, Bojinovića sada i doživljavam kao starijeg brata", priča Obradović i nastavlja:

"Na njegov obraz sam došao u tako veliki klub kakav je Monpelije, non-stop je uz mene, na sve načine pokušava da mi olakša ove prve dane u novom klubu, novoj zemlji… Priznaćete, nema baš mnogo takvih ljudi u današnje vrijeme i zato ću mu biti zahvalan do kraja života".

Zna Obradović, i to veoma dobro, da mu ni klupska legenda neće moći pomoći da ostane u Monpelijeu ako ne potvrdi kvalitet:

"Bakero je uradio i više nego što treba, sada je na meni da opravdam prvo njegovo, pa onda i povjerenje trenera Patrisa Kanajea i rukovodstva Monpelijea. Potpisao sam ugovor na godinu dana, znači, imam sezonu za dokazivanje".

Nije ljevoruki bombarder prvi rukometaš sa ovih prostora kojem je Bojinović pomogao u karijeri. Mnogi igrači iz BiH, Srbije, pa čak i pojedinih evropskih zemalja, "kucaju" na vrata asa Monpelijea, koji ne smatra da čini nešto veliko:

"®ivot je pun uspona i padova i svima nama nekada zatreba nečija pomoć. Znam samo jedno – ako nekome ne mogu da pomognem, neću ni da mu odmognem".

Banjalučki "legionari" su i komšije u Monpelijeu, tako da provode dosta vremena zajedno.

"Kada idem s Bekerom kroz grad, šetnja traje kao vječnost. Stalno ga neko zaustavlja, pozdravlja, djeca traže autogram, slikanje… Uživa, zaista, ogromnu popularnost u Monpelijeu, ali i cijeloj Francuskoj. ®alosno je samo što ga više cijene u Monpelijeu nego u našoj Banjaluci. ©ta ćete, naši ljudi ne podnose tuđi uspjeh", kaže Obradović.

Nije slučajno Bojinović tolika zvijezda u zemlji "trikolora". Osim silnih trofeja u koje je ugradio svoje ime, skoro nestvarno zvuči podatak da od 2002. godine nije preskočio nijednu utakmicu Monpelijea zbog povrede:

"Samo jednom sam bio povrijeđen od kada sam došao u Francusku. U pitanju je bio zglob. Povrijedio sam ga tri dana pred utakmicu, ali sam opet stisnuo zube i istrčao na teren".

Bojinović je kapiten, ali i duša reprezentacije Srbije s kojom će, početkom naredne godine, učestvovati na Svjetskom prvenstvu u ©vedskoj:

"U reprezentaciji sam, s prekidima, od 1999. godine, a od dresa Srbije želim da se oprostim 2012. na Evropskom prvenstvu u Beogradu ili Olimpijskim igrama u Londonu. Do tada ću na svakoj utakmici ostavljati srce na terenu, naravno, ako me selektor bude zvao".

Koliko je Bojinović popularan vidjelo se i na ovogodišnjem međunarodnom TV turniru šampiona u Doboju. Svaki put kada je as Monpelijea i srpske reprezentacije ulazio u igru, pozdravljen je gromoglasnim aplauzom.

"U Doboju smo se osjećali kao kod kuće, baš kao i u ‘Banji Vrućici’. Ovom prilikom se u ime kluba zahvaljujem domaćinima na toplom prijemu. Nadam se da ćemo doći i sljedeće godine", kaže Bojinović, koji ne može da zaboravi svoj prvi nastup na dobojskoj smotri 1998. godine, kada su Beograđani osvojili turnir:

"Noć pred finalnu utakmicu sjedio sam s tadašnjim trenerom Jovicom Elezovićem, pričali smo o svemu i svačemu, a onda se šef kiselo nasmijao i rekao: ‘Pogledaj koliko je sati, 23.01, zakasnio si minut na spavanje i sutra nećeš igrati u finalu’. Skočio sam kao da me je neko opržio, ali trener je ponovio: ‘Ne vrijedi, sjedi sada, nećeš igrati u finalu i tačka’. Odjurio sam do sobe, spakovao stvari i ljut kao puška otišao u Banjaluku. Igrao sam tada odlično u Doboju, vjerovatno bi me proglasili i za najboljeg igrača turnira, ali eto, taj minut i odluka Elezovića, koju još ne mogu da shvatim, su mi uskratili to zadovoljstvo".
Monpelije 29, Bojinović 27 trofeja

Monpelije je osnovan 1982. godine i do sada je osvojio 12 titula prvaka Francuske, deset kupova, šest Liga kupova i jednu Ligu šampiona. Dakle, u trofejnoj sali kluba sa Azurne obale nalazi se ukupno 29 pehara, od kojih je na čak 20 "ugravirano" ime Mladena Bojinovića. Kada se tome dodaju još tri titule prvaka i dva Kupa SR Jugoslavije, koje je Bakero osvojio sa Partizanom, jedan Kup ©panije s Barselonom i bronza sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj, dođe se do zaključka da je banjalučki as u blistavoj karijeri osvojio ukupno 27 trofeja.

Bojinović i Obradović slažu se u jednom – Borac M:tel ove godine konačno mora da osvoji titulu prvaka BiH.

"Dosta je bilo čekanja. Trener Dragan Marković je rođeni pobjednik i smatram da je sada pravo vrijeme da bude prekinuta dominacija Bosne", rekao je Bojinović, a slično razmišja i Obradović, koji je igrao i za Borac i za Bosnu:

"Banjaluka zaslužuje da gleda Ligu šampiona. Bio bi to pravi spektakl u ‘Boriku".

Skoro sve dječačke snove Mladen Bojinović je već ostvario. Ostao je još samo jedan:

"Olimpijske igre. Silno želim da učestvujem na najznačajnijem sportskom događaju, a bio sam tako blizu odlaska u Sidnej 2000. Ne bih sada da se prisjećam tih teških trenutaka… Bilo pa prošlo. Imam još jednu šansu i nadam se da ću 2012. godine biti u avionu za London".

NEZAVISNE NOVINE

Lakše nego što su očekivali fudbaleri Slobode savladali su goste iz Banje Luke s ubjedljivih 3:0 i zadržali lidersku poziciju na tabeli i od mogućih 12 bodova osvojili su deset. Iako su sve do 40. minuta bili ravnopravni domaćim igračima, Banjolučani su kapitulirali u samom finišu prvog poluvremena, a najzaslužniji za slamanje otpora BSK bio je Mišo Jelisavca. On je u igru ušao u 30. minutu, a prvi pogodak za svoj tim postigao je dva minuta prije odlaska na odmor. Kada se očekivao kraj prvih 45 minuta opet je na scenu stupio mladi Jelisvaca koji je s 25 metara bio neumoljiv pogodivši mrežu golmana Bijelića za 2:0.

Cijela priča bila je završena već u osmom minutu nastavka kada je Zdjelar postavio konačan rezultat ovog prvenstvenog dvoboja između starih rivala. Pet minuta prije kraja gosti su imali šansu preko ©akića, ali je njegov šut završio pored gola golmana Drljače koji je bio potpuno nezaposlen u ovom susretu.

Sve u svemu trebalo bi istaći potpuno zasluženu pobjedu tima iz Novog Grada koji ove jeseni igra u odličnoj formi i nije ni čudo što se trenutno nalaze na čelu prvoligaškog karavana.

SLOBODA – BSK 3:0 (2:0)

Strijelci: 1:0 Jelisavac (43), 2:0 Jelisavac (45), 3:0 Zdjelar (53), stadion: "Mlakve", gledalaca: 250, sudija: Duško Joškić (Prijedor) 8, pomoćnici: Dalibor Anđić (Omarska), Branko ©ipka (Prijedor), delegat: Rodoljub Oljača (Gradiška), žuti kartoni: čaušević, Zdjelar (Sloboda), Damjanović, Damjanić, Sladojević (BSK).

Igrač utakmice: Mišo Jelisavac (Sloboda, NG) 7,5.

Sloboda (NG): Drljača -, Tica 7, Keranović 7, Lukač 7, Babić 7, Krecelj 6,5, Golić – (od 30. Jelisavac 7,5), čaušević 6 (od 55. Zec 6), Kolundžija 7, Zdjelar 7, ©abić 7 (od 75. Mustedanagić -). Trener: Zlatko Jelisavac.

BSK: Bijelić 6, B. Sladojević 6, Tomić 6, Kutić 6, Damjanić 6, Damjanović 6, Kremenović 5,5 (od 63. đaković 6), Samardžić 6, Strika 6 (od 71. Malinović -), Marinković 5,5 (od 55. ©akić 5,5), Grujić 6. Trener: Zoran Dragišić.

FOKUS

Rukometašice banjolučkog Borca, višestruke šampionke i pobjednice Kupa BiH, večeras od 20 časova igraju meč trećeg kola Regionalne lige. U goste našim šampionkama stiže pobjednik Regionalne lige, Budućnost iz Podgorice. – Mi i ekipa Budućnosti trebalo je da igramo nešto kasnije. Ali, ekipa iz Podgorice minulog vikenda učestvovala je na turniru u Koprivnici i po povratku kući doći će u Banju Luku – rekao je direktor Borca, Ranko Gligorić.

Na svakom koraku može se čuti da je ekipa Budućnosti u odnosu na Borac mnogo jača u svim segmentima, igračkom, finansijskom, organizacionom…

– Suvišno je govoriti bilo šta o našem rivalu. Dovoljno je samo da kažem da su Podgoričanke osvojile Kup pobjednika kupova i da je u njihove redove došla najbolja igračica svijeta, lijevi bek, Bojana Popović – rekla je prvotimka Borca Tanja Kekić.

Rukometašice Borca u prvom kolu Regionalne lige pružile su jak otpor renomiranoj ekipi Hipo Nideresterajh, ali su poražene rezultatom 20:30.

– Kada vam u goste dolazi jaka ekipa kao što je Budućnost nezahvalno je bilo šta prognozirati. Obećavam, u svoje ime i ime saigračica da na parket "Borika" nećemo istrčati s bijelom zastavom. Naprotiv, favorizovanoj ekipi Budućnosti pružićemo jak otpor – istakla je Kekićeva.

Dolazak ekipe iz Podgorice još jedna je prilika da ljubitelji rukometa u Banjoj Luci na djelu vide vrhunske igračice.

FOKUS

Na rijeci Vrbas u Banjaluci proteklog vikenda održan je Evrokup u raftingu Banjaluka Vrbas 2010. Sedmu godinu zaredom organizator takmičenja je banjalučki Rafting klub Kanjon. Nakon svih ovih godina i organizacija Svjetskog prvenstva i brojnih međunarodnih takmičenja raftingaši i raftingašice iz inostranstva rado dolaze u Banjaluku.
Tako je ove godine Evrokup okupio više od 200 takmičara iz 35 klubova što je respektabilna brojka. Takmičenja su održana u četiri discipline: sprintu, hed tu hedu, slalomu i spustu. Prvi bodovi skupljani su u disciplini sprint. Kod muškaraca prvo mjesto zauzeo je hrvatski tim Delta Sport sa 100 bodova. Slijede mađarski Kanjon sa 12 bodova zaostatka bihaćka Una Akvarius. Domaćin Kanjon je bio šesti a Vrbas osmi.

Kod djevojaka pobjeda Limana iz Srbije. Slijede bugarske takmičarke iz ekipe Advenčur net, treća je hrvatska Vidra, a četvrti banjalučki Kanjon.
U trci hed tu hed u ženskoj konkurenciji slavlje Banjalučanki. Kanjon je u finalu bio brži od hrvatske Cetine. Treća je bila bugarska ekipa Advenčur net.

U muškoj konkurenciji viđena je velika borba mađarskog Kanjona protiv hrvatskih timova. Mađari su uspjeli da osvoje prvo mjesto iako su u polufinalu učestvovala hrvatska kluba: Cetinu, Delta Sport i Cetinu Raft.

Tehnički najzahtjevnija disciplina je slalom. Poredak kod rafitngaša je sljedeći. Prvi je mađarski Kanjon, druga Delta Sport a treći Kajak Kanu Vrbas iz Banjaluke. Kod raftingašica pobjeda Limana iz Srbije, ispred Kanjona 1 iz Banjaluke i Advenčur Neta.

Ukupnog pobjednika odlučivao je spust – fizički najtžea disciplina. Vožen je na relaciji dugoj 9 kilometara. Pobijedili su raftingaši Delta Sporta, a slijede Una Akvarius iz Bihaća i mađarski Kanjon. U ženskoj konkurenciji spust je najbrže odvezao Liman, drugi je banjalučki Kanjon a treći bugarski Advenčur net.

Poredak u spustu odlučio je i šampiona Evrokupa.U muškoj konkurenciji slavlje Hrvata, ekipe Delta Sport koja je imala 18 bodova više od drugoplasiranog mađarskog Kanjona i bihaćke Une Akvarius. četvrti je Vrbas, a Kanjon šesti. U ženskoj konkurenciji ukupni pobjednik je Liman iz Srbije sa 50 bodova više od banjalučkog Kanjona i 139 bodova više od trećeplasiranih Bugarki ioz Advenčur Neta.

Fudbalski klub Naprijed proslavii je svoj 59. rođendan. Za sve ove decenija bio je uzoran sportski kolektiv koji je iznjedrio brojne generacije, ali i fudbalske asove koji su afirmaciju stekli u poznatijim kluovima.

Godinama se u banjalučkom naselju Mejdan, danas Obilićevo, igrao najljepši i najkvalitetniji fudbal. Svaka raja imala je svoj tim. I danas se pamte ekipe Kulmahala, Mala čaršija, Stupnica, Zelenac, Ciganluk, Potok… Jednoj od tih mnogobrojnih utakmica na Haramu prisustvovao je i fudbalski zaljubljenik Ante Jurinčić. Nakon što je jednog dana, trka za krpenjačom bila završena prišao je omladincima i rekao:

– Kad već toliko volite fudbal, zašto ne bismo osnovali pravi klub. Razmislite o tome…

Od toga susreta među omladincima se sve više počelo pričati o formiranju kluba. Mnogi su smatrali da je to neophodno Petom kvartu. Izbrana je delegacija ®arko Sabljić, Dževad Ibrahimbegović, Tošo Maglajlić, Ante Jurinčić, koja je trebalo da pripremi osnivačku skupštinu.

Došao je i taj, toliko dugo očekivani dan, 3. septembra 1951. godine. U skučenoj prostoriji zgrade Društvenog doma u Ulici Danka Mitrova okupilo se više od 100 ljudi. Sve je bilo kao i na svakoj drugoj skupštini, predložen je devni red, izabrano radno predsjedništvao, Nadzorni odbor, prva uprava.

I onda je došlo ono najglavnije, kako dati ime klubu. Spominjali su se Omladinac, Starčevica, Radnik, Radnički, Slavija, Polet… Sve dileme prekinuo je ®arko Sabljić.

– Mi želimo da osnujemo društvo koje će uvijek ići naprijed, pa neka se onda i zove Naprijed – rekao je Sabljić.

Tako je, tamo preko Vrbasa, osnovan Naprijed. Prvu utakmicu odigrao je 15. septembra 1951. godine, rival mu je bio banjolučki Borac. Za taj meč posuđeni su crveni dresovi od Kazaza, a Naprijed je igrao u sastavu: Vuković, Stojnić, Marković, Ibrahimbegović, ®. Sabljić, Suljačić, Mrakić, Krupić, Kramer, R. Sabljić, Savicki. Utakmica je završena bez pobjednika (3:3), a prvi gol za klub postigao je Omer Mrakić Dum.

Imao je u svojoj istoriji Naprijed i teških trenutka. Klub je davne 1966. godine prestao da radi.

– Igralište je bilo pretvoreno u poligon za obuku vozača, svlačionice su bile uništene, uprava se rasula. Zajedno sa Smajom Bećirbašićem, Mustafom Selmanom i Enom Hasakovićem okupio sam četrdesetak mladića, formirali smo prvu ekipu, juniore, pionire. Pauza je trajala više od godinu dana, da bi se potom počel s takmičenjem u Opštinskoj ligi Banje Luke – riječi su Jasmina Latifića. dugogodišnjeg igrača i trenera.

Zvjezdana trenutke klub je doživljavao od 1970. do 1976. Godine. Tri puta je bio na pragu višeg ranga.

– Jednom je bio bolji Podgrmeč, drugi put Sloboda, treći put Elektrobosna. Imali smo tad sjajnu igru u kojoj su igrali braća Smajić, Omerbašić, Petković, Vlajić, Ališić, Hrustić, Ekinović, Tahirović, Dervišević, Jaglica… Ipak, ostaje žale za titulom koju nam je otela Sloboda. I sad me peče ta rana, pogotovo oko igara van terena na meču Sloboda – Krajina. Da smo tad bili prvi, a trebali smo, ko zna kakva bi bila dalja sudbina kluba – sjeća se Dobrivoje Sabljić, jedan od najboljih trenera Naprijed u njegovoj istoriji.

Ali i fudbalske napravde su dio sporta. Naprijed ih je uspio preboljeti, ali ne i zaboraviti. Godinama kasnije takođe je nizao pobjede i poraza bio u višem rangu, ali se selio i u niži. Danas se Naprijed takmiči u Trećoj ligi Republike Srpske, poslije trećeg kola nalazi se na sedmom mjestu sa četiri boda.

– Naše ambicije se znaju, idemo na titulu. ®elimo da iduće godine kada slavimo svoj 60. rođendan osvojimo prvo mjesto i plasiramo se u Drugu ligu Republike Srpske – kaže čedo ©evarika, predsjednik Naprijeda.

U Naprijedu stalno žele da idu naprijed. Tako je to već 59. godina, tamo preko Vrbasa.

Iz Naprijeda u Borac preselilo se dosta fudbalera, koji su na Gradskom stadionu doživjeli punu afirmaciju. To su: Brane Krivokuća, Pašo Bećirbašić, ®arko Sabljić, Adem Krupić, Omer Jusić, Sead ©atrić, Aki Bašić, Fuad čorbegović, Džafer Smajić, Muhamed Ibrahimbegoivć, Rasim Memišević, ®eljko Tica, Kemal Beharić, Damir ©pica…

FOKUS

Evropsko prvenstvo, 16. po redu, u sportskom ribolovu (takmičarska disciplina Flaj fišing – klasično mušičarenje) održaće se pod pokroviteljstvom Predsjedništva BiH od 6. do 12. septembra, u Banjoj Luci Ključu, ©ipovu, Ribniku i Jajcu. Na četiri rijeke i jezeru okupiće se 116 takmičara u reprezentativnim selekcijama, tri pojedinačna takmičara i tri zvanična gosta Prvenstva iz 18 zemalja Evrope. Ceremonija svečanog otvaranja održaće se u ponedjeljak, 6. septembra, od 16 časova u banjolučkoj Sportskoj dvorani "Obilićevo".

Prema riječima predsjednika Organizacionog odbora i člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića, Banja Luka će biti centar manifestacije.

– Takmičenje će se održati na rijekama Janj u ©ipovu, Sani u Ribniku, Sanici u istoimenom mjestu, Vrbasu i Plivskom jezeru, područjima koja su najpogodnija za ovu granu sporta u čitavoj Evropi. Naš zadatak je da opravdamo ulogu dobrog domaćina koju smo dobili prije dvije godine i da na najbolji način promovišemo Banju Luku, Republiku Srpsku i BiH. Na ovoj najvećoj smotri sportskih ribolovaca učestvovaće veliki broj takmičara, a većina njih je doputovala i treniraju na za to određenim dijelovima takmičarskih staza na rijekama Vrbas, Sani, Janju, Sanici i Plivskom jezeru gdje će se takmičenje i održati – rekao je Radmanović.

Na ceremoniji otvaranja prisutnima će se obratiti predsjednik Izvršnog odbora EP đorđe Klepić, predsjednik Organizacionog odbora Nebojša Radmanović i gradonačelnik Banje Luke, Dragoljub Davidović.

član Organizacionog odbora ovog prvenstva Milovan ®ivković istakao je da je dolazak svih ekipa predviđen za nedjelju, te da od onih koji su već doputovali stižu samo riječi hvale kada je riječ o organizacionom dijelu posla.

– Načelnici opština koje će biti obuhvaćene ovom manifestacijom preuzeće dio odgovornosti, tako da će oni obezbijediti uređenje staza kao i pružanje medicinske pomoći u saradnji sa svojim domovima zdravlja i sve ostalo što bude potrebno. Već su stigli Finci i Belgijanci i od njih svakodnevno stižu samo riječi hvale na uređenost takmičarskih staza ali i na ljepotu naših rijeka i njihove okoline, a naročito na njihovo bogatstvo plemenitim vrstama ribe kao što su potočna pastrmka, lipljen i mladica. Najavljen je i veći broj gostiju iz sportsko ribolovnih saveza susjednih država i funkcionera međunarodnih sportsko ribolovnih organizacija i asocijacija. Imamo iskustvo kada je u pitanju ovaj sport, jer smo prije tri godine bili domaćini svjetskog klupskog prvenstva, pa se nadamo da ćemo i ovoga puta biti na visini zadatka – rekao je ®ivković.

Pokrovitelj takmičenja jeste Predsjedništvo BiH, domaćin je Sportsko ribolovni savez BiH, dok je tehnički organizator SRS RS.

FOKUS

Siniša Kovačević košarku je počeo da igra u Borcu, ali je odmah potom otišao za Beograd i zaigrao za Crvenu zvezdu gdje je prošao sve selekcije, ali mu se tek poslije 17 godina karijere ostvarila uvijek prisutna potajna želja, da obuče dres kluba iz rodnog grada, odakle je i krenuo.

Kako kaže ovo je normalan slijed događaja. – Izgleda da je tako, prirodno je da već na kraju karijere dođem odakle sam i krenuo. U Borcu treniram u posljednje vrijeme i oni su izrazili želju da ostanem. Pristao sam i zbog sebe, njihovih ambicijama ali i nekih privatnih stvari. Nadam se da će stvari u klubu ići na bolje i da će ekipa biti u gornjem dijelu tabele Lige BiH. Ekipa je solidna i sada treba da se uigravamo – kaže tridesetdvogodišnji Kovačević čiji je matični klub Crvena zvezda, a ne Borac odakle je krenuo.

– U Borcu igrao sam za samo pionirsku selekciju. Već je počeo rat i kada sam završio osmi razred otišao sam u Beograd, i meni je zvanično Zvezda prvi klub za koji sam zaigrao, jer u Borcu nisam bio registrovan. U Zvezdi sam prošao sve mlađe selekcije i zaigrao za prvi tim – priča košarkaš koji je potom igrao za brojne klubove širom bivše Jugoslavije, po dva puta za Igokeu i Bosnu, potom Budućnost, Vojvodinu, Novi Sad i sada za Borac.

Najduže je ostajao u Igokei i Bosni.

– U Igokei sam u dva navrata ukupno bio četiri i po godine, a u Bosni sezonu manje. Teško je sada reći gdje mi je bilo najljepše, u svakom klubu je bilo uspona i padova i dobrih stvari, ali i manje dobrih. Izdvojio bih Igokeu i Bosnu jer sam tamo bio najduže, igralo se dobro, pune dvorane, dobri ugovori…

Zanimljivo je reći da se nije odlučivao za inostranstvo.

– Imao sam prilika da odem ali sam uvijek bio za to da se vratim kući. Iako znam da je ovo posao, ipak, gdje god da sam igrao uvijek sam patio za Banjom Lukom, kad god sam imao slobodan dan žurio sam kući. Opet sam srećan da mogu da igram u svom gradu. Bilo je ponuda iz inostranstva, ali za nešto malo više novca nisam želio da idem daleko, jer sam i ovdje gdje god sam igrao imao dobre ugovore. Za malo para više nisam htio da idem i nisam imao potrebu – zaključio je Siniša Kovačević, novi košarkaš Borac Nektara.

FOKUS

Rukometašice banjolučkog Borca, višestruke šampionke BiH, igrale su prvi meč u okviru Regionalne lige. Kako su mnogi i očekivali, prvotimke Borca su poražene od ekipe Hipo Nideresterajh, 20:30 (9:15).

Iako je s druge strane terena stajala mnogo iskusnija ekipa, koja igra u Ligi šampiona i koja je prošle godine stigla do finala Regionalne lige, igračice Borca se ni u jednom trenutku nisu prepale moćnog protivnika. Pružile su maksimum, pružile su Austrijankama jak otpor. U periodu od 27. do 34. minuta gošće su napravile seriju od 6:0 i to je jedino bio period kada su u potpunosti dominirale parketom, nažalost, polupraznog "Borika". Svo ostalo vrijeme vodila se grčevita borba za svaku loptu, svaki pedalj terena, u kojoj je kao konačni pobjednik izašla renomirana ekipa iz Beča.

– Da mi je neko uoči meča ponudio "-10" protiv Hipo Nideresterajh prihvatila bih to bez razmišljanja. Sada poslije meča malo mi je krivo što smo pretrpjeli toliki poraz, jer sam sigurna da je on mogao biti mnogo blaži. U meč smo ušli sa dosta straha, što se u početku odrazilo na našu igru – rekla je prvotimka Borca Maja Prusina.

©ef Stručnog štaba Borca, Rade Unčanin, zadovoljan je igrom svojih izabranica.

– U potpunosti sam zadovoljan angažovanjem svih igračica. Pokazale su da se mogu nositi s vrhunskim ekipama kao što je tim iz Beča. Ništa, apsolutno ništa im ne mogu zamjeriti. Jedino sam malo razočaran slabom posjetom u "Boriku", a ovo je bila idealna prilika da ljubitelji rukometa poslije 30 godina u našem gradu vide vrhunsku žensku ekipu – rekao je Rade Unčanin.

Malobrojni ljubitelji rukometa mnogo više su očekivali od ekipe koja je doputovala iz Austrije, ali ona je sve na neki način razočarala.

– Presrećni smo zbog pobjede i osvajanja prvih bodova, ali nismo zadovoljni našom igrom. Ekipa Borca je izuzetno mlada i sve nas je i te kako pozitivno iznenadila – rekla je prvotimka Hipo Nideresterajha Mirela Dedić.

Već u ponedjeljak Borac igra drugu utakmicu Regionalne lige, a u goste mu dolazi aktuelni pobjednik ovog takmičenja, Budućnost iz Podgorice. Ovaj meč igra se takođe od 20 časova.

FOKUS

Košarkaši Igokee i Partizana odigraće u nedjelju (21 čas) u banjolučkoj dvorani "Borik" prijateljsku utakmicu. Aleksandrovačkim košarkašima, koji će ove godine debitovati u NLB ligi, ovo će biti prva kontrolna utakmica i to s jednim od najjačih rivala u seriji provjera uz Panatinaikos koji dolazi početkom oktobra. Trener Igokee, Slobodan Klipa, ocjenjuje da i to ima svoje prednosti.

– Izabrali smo najtežeg rivala za početak priprema, ali nam je drago što dolazi najbolji tim ne samo regiona nego i jedan od evropskih. Možda pripremne utakmice započinjemo na spektakularan način, ali i to je deo priprema da igrači osete i znaju šta ih čeka u narednom periodu i takmičenju koje ćemo igrati. Biće to sigurno spektakl u Banjoj Luci – kaže Klipa.

Trener Igokee ističe da imaju cilj u ovoj utakmici, a to je ocjena dosadašnjeg dijela priprema.

– Cilj je da probamo sve što smo do sada radili, vezano za napadačke i odbrambene sisteme. Pripreme teku po planu, momci su zdravi, motivisani, ulažu mnogo rada i truda i možemo da budemo optimisti pred sve ono što nas očekuje ove sezone – rekao je trener aleksandrovačkog tima.

Iako pripreme teku po planu Igokea još nije riješila pitanje plejmejkera za kojim traga već duže vrijeme.

– Nismo rešili taj problem, ali smo na putu da ga rešimo. I dalje tragamo, ali ne žurimo jer se radi o važnoj poziciji i zaista nam treba kvalitetan igrač – rekao je Klipa, ne želeći da otkriva konktretnije informacije.

Nakon utakmice s Partizanom Igokea će u nastavku serije kontrolnih mečeva igrati s Borac Nektarom, ©irokim, Hemofarmom, opet s Partizanom, potom FMP, Cedevitom, Svjetlosti i na kraju s Panatinaikosom.

FOKUS

Nastavljena je Druga fudbalska liga Republike Srpske. U 3.kolu u okviru Grupe zapad sastali su se banjalučki timovi Vrbas i Krajina. Bilo je neriješeno 2-2. Gomionica je izgubila od Ravni 1-0. Gomionica i Krajina sakupili su po 4 boda, dok Vrbas nakon tri kola ima tri boda.

U narednom kolu Krajina dočekuje Omarsku, a u Bronzanom Majdanu igraju Gomionica i Vrbas.