Kada se ne igraju utakmice u glavnom gradu Austrije, Beču, atmosfera je, reklo bi se, uobičajena. Turisti na svakom koraku, razgledaju predivni grad u kojem ima šta da se vidi. Centralni dio grada je zaista prelijep i svako ko nije boravio u Beču, trebalo bi da ga posjeti.

I takvu uobičajenu, standardnu atmosferu razbijaju sporadične grupice navijača koji prođu u obilježjima svojih timova. To je, tek onako da se kaže da je ovo jedan od gradova domaćina Eura. Tako otprilike izgledaju dnevna dešavanja. Situacija je znatno drugačija noću. Fan zone su svakodnevno popunjene. Na desetine hiljada ljudi, različitih nacija i navijačkih opredjeljenja, se spajaju, podržavaju svoje timove. Tada već odiše prava fudbalska atmosfera.

A, atmosfera se dovede do usijanja kada se igraju utakmice. Na dan mečeva traži se karta vise. Metroi su puni navijackih grupa. Grad vrvi od navijača i njihovih transparenata. Pjesma odjekuje gradom, pivo se toči u neograničenim količinama. Ovdje u Beču zato kažu da jedva cekaju da počne sama završnica, jer od četvrtfinala pa do finala, u Beču će biti odigrane tri utakmice, uključujući i finale na Ernst Hapelu.

Tek tada, kažu Austrijanci, hoteli će biti popunjeni, suveniri će se prodavati do posljednjeg, pivo (iako skupo) će se točiti u hektolitrima… A, do tada osudjeni smo na ova svakodnevna dešavanja, u kojima nema one prave, napaljene atmosfere, kakvu je većina očekivala.

Ostao sam Vam dužan i da Vam prenesem svoje utiske iz Klagenfurta, sa utakmice Hrvatska – Njemačka. Imao sam tu sreću da prisustvujem tom meču i da vidim još jedno briljantno izdanje hrvatskih navijača. Nevjerovatno je koliko ih je bilo u tom malom gradiću Klagenfurtu, u kojem živi oko 100 hiljada ljudi. Hrvata je bilo mnogo. Kockasti dresovi preplavili su ulice. Pivo i alkoholna pića su se ispijala na svakom ćosku.

Naravno, bilo je i Nijemaca, ali u znatno manjem broju i bili su manje bučni od Kockastih. Ono sto je posebno lijepo bilo vidjeti i vrijedi izdvojiti je fer i sportski duh u navijanju obe navijačke grupe. Prolazili su jedni pored drugih, zagrljeni navijali, naravno svako svoje pjesme, pravili zajedničke fotorafije… Nijednog ekscesa i incidenta nije bilo.

Takav ambijent prenio se i na tribine Wortersee stadiona u Klagenfurutu. 30 hiljada mjesta, nesto vise Hrvata na stadionu. Hrvatski navijači su glasniji, ore se njihove navijacke pjesme. Fascinira me izbor pjesama kod Hrvata. Dok Nijemci uporno skandiraju Dojčland, Dojčland, navijači Hrvatske na repertoaru imaju desetak svojih pjesama. U takvom zanosu igraju i reprezentativci Hrvatske koji gaze Njemačku u prvom poluvremenu. U nastavku slična slika na terenu i tribinama, sve do onog gola Podolskog, kada su se malo probudile i ©vabe. Ali na tome se završilo. Bilić i njegovi momci podarili su hiljadama hrvatskih navijača veliku pobjedu i plasman u četvrtfinale.

Sjajajn doživljaj i ugođaj pokvarila je vijest koja se velikom brzinom prenijela o smrti mladog 20-godisnjeg hrvatskog navijača koji je preminuo od srcanog udara.

Procitavsi jedan od tekstova na internetu kako su ugostitelji iz Beca pred strajkom nezadovoljni profitom od Eura u prvi mah sam se nasmijao, ali onda kada sam prevrtio film od ovih nekoliko dana shvatio sam da su u pravu. Zasto ?

U navijackoj Fan zoni postoje veliki video bimovi, pice se toci u velikim kolicinama, hrana se jede u izobilju i sve je kao u snu za ugostitelje. Medjutim, kada se pomjerite koju stotinu metara onda se desi apsurdna situacija da nemate gdje da pogledate, odnosno, ne mozete da vidite niti jedan video bim. I to sve u strogom centru Beca.
Gradske vlaste su zabranom postavljanja video bimova vjerovatno htjele da sacuvaju mir u pojedinim dijelovima grada, ali su na kraju dobili problem i prepirku sa nezadovoljnim ugostiteljima koji ne mogu, kako kazu, niti da pokriju troskove. U drugim diejlovima grada postoje video bimovi, ali je problem za navijace i turiste, da kafane rade do 12 sati. Bas kada se zagrije situacije, baste se zatvaraju, televizori se gase, mora se prelaziti u nocne klubove. Sve to komplikuje situaciju i obicno je sljedeci izbor odlazak u hotel. Odmah sam se prisjetio Banjaluke i pravila koja su gotovo identicna Beckim.

Al, dobro necemo previse o problemima ugostitelja.

Juce, setajuci se po centralnom dijelu Beca, njihovom glavnom ulicom, sreli smo dvojicu veoma raspolozenih Hrvata. Iz Vinkovaca su. Sada tumaraju po Becu, pa ce sutra za Klagenfurt, na utakmicu sa Njemackom. I ne bi to bilo toliko zanimljivo da nam nisu ispricali pricu o jednom navijacu iz Osijeka koji je u Bec, na prvu utakmicu, doputovao sa motorom, skuterom. Put je trajao nekoliko dana, a kako nije mogao ici autoputem onda je trazio zaobilaznice. I sta je najsmjesnije ili najtragicnije u svemu tome jeste da on uopste nije imao kartu tako da nije gledao susret uzivo.

I za kraj ovog javljanja, reci cu jos samo da je nas jezik zastupljen gotovo u svakom dijelu grada, u svakom objektu, u press centru, na stadionu… Npr. kada se dolazi u press centar docekuje nas mladic sa tecnih Dobar dan, zatim odmah su tu cistacice koje su takodje sa naseg govornog podrucja. Isto tako je i metrou, prodavnicama, buticima… Pojavljuju se volonteri, radnice iz Fan zona. Dovoljno je samo da prodjete sa press karticom na kojoj pise ime i prezime, odmah ce te neko zaustaviti. Sve vrvi od ljudi iz ex Jugoslavije.

Pozdrav iz Beca.

U Austriji se iz dana u dan povećava broj navijača. Dolaze iz cijele Evrope. Austrijanci su se malo primirili, očekuju meč sa Poljskom. S druge strane u isčekivanju navale Poljaka u glavni grad Austrije, juče su se u Beču mogle vidjeti grupe ruskih navijača, bilo je i raspoloženih (čitaj pijanih) Rumuna koji su slavili remi sa Francuskom, a miješali su se i pojedini navijači Njemačke. Fan zone su ispunile svoj cilj. Posebno ona centralna. Svake večeri ova zona navijača je prepuna. Prima vise od 70 hiljada navijača, a pedantni Austrijanci vec sada su izračunali da je prvog dana u toj Fan zoni meč posmatralo tačno 83 hiljade gledalaca. Dosta je zanimljivih detalja. Ogromne kopačke simbolizuju sve reprezentacije učesnice Eura. Takođe, na svakom ćošku se mogu kupiti suveniri, ali o tome drugi put.

Glavne ulice i trgovi su prepuni. Pivo se toči u neograničenim količinama, iako cijene nisu nimalo primamljive. U centru grada i oko stadiona pivo se moze platiti oko 5 evra, a u ostalim, manje atraktivnim dijelovima Beča, cijena točenog piva je oko 3 evra.

Ima i kontrasta. Tako npr. u Fan kampu, pored press centra i stadiona Ernst Hapel, omogućen je navijačima smještaj, obrok i pice za 38 evra. Međutim, u ovom Fan kampu običnim danima, kada se ne igraju utakmice, nema žive duse. Ogromna hala zjapi prazna, samo se vide radnici.

I za kraj ovog našeg trećeg javljanja iz Beča par riječi o samom press centru. Ukupno je akreditovano oko 10 hiljada novinara za Euro 2008. U tv press centru 35 ekipa ima svoje prostorije, veličinom i obimom izdvajaju se kancelarije BBC-a, AL Džazire, kao i brojnih španskih ekipa. Posebna prica je o Al Džaziri koja dovodi brojne goste u svoj ogromni studio. Tako se kao stručni komentatori mijenjaju Arsen Venger, Cezare Maldini, Francisko Bujo… Govori se da je Venger plaćen po minuti prenosa.

Izuzetno zanimljivi su predstavnici medija iz Azije (Kina, Japan, Hong Kong…). Simpatični Azijci su oduševljeni poklonom organizatora – romobilom, pa po cijeli dan se vozikaju ovdje po press centru. Druga opcija razonode je stoni fudbal ili popularne čovice. Organizuju se turniri, međusobna odmjeravanja snaga.

Do novog javljanja pozdrav iz Beča.