Jos jedan u nizu Borcevih rukometasa koji se mogu nazvati Borcevom legendom ili jedan najbolji igrac Borca svih vremena.

Ucestvovao je u prvim poduhvatima banjaluckog kluba. Zacetnik svih kasnijih velikih ostvarenja banjaluckog rukometa. Pripadnik one Borceve generacije koja je u sportu trazila i pronalazila smisao oplemenjivanja zivota.

Igrao na mjestu pivotmena. Unio razne novine koje i danas koriste igraci na poziciji pivota. Strijelac mnogih golova koji se zovu – antologijski.

Za reprezentaciju ex Jugoslavije debitovao 7.marta 1958. godine na utakmici Jugoslavija – Madjarska. Reprezentativni dres oblacio 71 put. Postigao je 169 golova.

Gimnaziju je zavrsio u Banjaluci a Medicinski fakultet u Zagrebu. Profesionalna titula doktor moze se prenijeti i na rukometni teren. Veliki igrac, za istoriju kluba.

Jos jedan igrac Borca koji je osvojio olimpijsko zlato. Roden je 03.02.1943. godine u Varazdinu.

Prije nego sto je stigao u Banjaluku i obukao dres Borca, nastupao je za beogradske ekipe: Obilic i Crvenu Zvezdu a potom i za zagrebacki Medvescak.

Po dolasku u Borac nizu se trofeji. Svakako najznacajniji i najsrecniji klupski trenutak je osvajanje Kupa evropskih sampiona 1976. godine.

01. decembra 1964. godine debitovao je za reprezentaciju ex Jugoslavije. Protiv Rumuna je dao dva gola.

Ukupno je odigrao 22 utakmice u plavom dresu i postigao 15 golova. Zlatna medalja sa Olimpijskih igara 1972. godine je njegov najveci uspjeh sa reprezentacijom SFR Jugoslavije.

U bogatoj istoriji Slavije veliko mjesto zauzimaju Olimpijske igre 1984. godine u Los Andelesu gdje je Anton Josipovic osvojio zlatnu medalju.

Josipovic je u SAD otisao sa zeljom da napravi veliki rezultat. Medutim, nisu tako svi mislili. Vladala su oprecna misljenja o Antinim visokim ambicijama.

I onda su Olimpijske igre pocele. Prvo je pao Nijemac Bot. Potom je na megdan u cetvrtfinalu Josipoviću izasao Donici iz Rumunije. Veliki ulog, borba za medalje. Nas bokser je i ovu stepenicu preskocio.
Dosao je veliki dan, polufinalna borba na Olimpijskim igrama. Tu se trebalo pokazati: Je li Anton Josipovic za najveca djela ?. I bio je za najveca djela, za najprestiznije uspjehe. Savladan je Musu iz Alzira.

Iscekivao se finalni mec. Nervoza maksimalna. Onda stize odluka sudija da je Josipovicev protivnik, Amerikanac Ivander Holifild, diskvalifikovan. To znaci da je olimpijsko zlato na grudima Ante Josipovica.

Ogromno, veliko slavlje. Ante je zapusio usta svima koji nisu vjerovali u njega. Slavija je, poslije niza odlicnih rezultata, dobila i olimpijsko zlato.

Josipovic je svojim zalaganjem, trudom, zeljom taj uspjeh zasluzio. Impresivna je bila njegova tehnika zahvaljujući kojoj je lagano pobjedivao svoje rivale. Nije tu bilo razornih Benesovih udaraca ali je zato plijenila njegova tehnicka nadmoc.

Po dolasku u Banjaluku veliki docek. Vise od 30 000 ljudi na Trgu. Svi klicu olimpijcima, najvise zlatnom Antonu Josipovicu. To je datum koji nijedan sportista ne zaboravlja, kaze sada Josipovic.

Imao je 250 meceva u karijeri, od toga samo 10% su porazi. Nakon veoma uspjesne karijere u amaterskom boksu okusao se i medu profesionalcima. Ostvario je 8 pobjeda u 8 meceva. Medutim, onda je dosao rat i sve je stalo.

Bez obzira sto je ranjen u Banjaluci, kaze da grad na Vrbasu nikad nije zamrzio. Sada najvise vremena provodi u Banjaluci. Direktor je BK Slavija a angazovan je i u sportskoj redakciji Glasa Srpske.

Legendarni napadac FK Borac. Covjek za kojeg, vecina fudbalskih zaljubljenika u Banjaluci, kaze da je najbolji fudbaler Borca svih vremena.

Rodjen je 01.07.1952. godine u Mrkonjic Gradu. Kao pionir Borca započeo fudbalsku karijeru gdje je i proveo najveci dio svog fudbalskog zivota.

Abid Kovacevic je zabiljezio dva nastupa za A reprezentaciju SFR Jugoslavije, i to 1977. godine. Uspjesno je nastupao i za mladu reprezentaciju bivse drzave.
S Borcem igrao Prvu i Drugu ligu SFR Jugoslavije. Voljeli su ga Borcevi navijaci a cijenile protivnicke odbrane. Gotovo deceniju nosio crveno-plavi dres. Bio clan ekipe koja je igrala finale Kupa bivše drzave 1974. godine protiv Hajduka.

Poslije Borca igrao jos cetiri godine. Nastupao za tim iz velike cetvrke, zagrebacki Dinamo, a okusao se i u inostranstvu, u grckom Etnikosu.

Trenutno zivi u Sjedinjenim Americkim Državama s ambicijama o povratku u Banjaluku.

Golman sa 100 ruku. Rukometni inovator. Vanserijski cuvar mreze. Osvajac svega sto rukomet pruza.

Velemajstor za odbrane sedmeraca. Jedan od najvecih banjaluckih sportista. Ovo su samo neki epiteti za Abasa Arslanagica.
Rukometna legenda je rodjena 02.10.1944. godine. Poceo je u Derventi a 1963. godine presao u Banjaluku i Borac.

S Borcem dostigao san svakog rukometasa. Bio cetiri puta sampion i 5 puta osvajac Kupa bivse drzave, a potom 1976. godine osvajac Kup Evropskih sampiona

Donio je mnoge novine u golmanski stil koje se i danas koriste (izlazak na tri metra pri branjenju sedmerca; uveo podizanje ruku visoko; izlazio na krilne pozicije kako bih smanjio ugao…) . Svojim odbranama davao je sigurnost saigracima. Zato je proglasavan za najboljeg svjetskog golmana.

Bio je standardan clan reprezentacije SFR Jugoslavije. Debitovao protiv SR Njemacke 1969. godine. Odigrao ukupno 124 utakmice. Okitio se svjetskim i evropskim medaljama. Cetiri puta je igrao i za selekciju Svijeta.

Po zavrsetku karijere, postao profesor fizicke kulture i veoma uspjesan trener. Tri puta vodio banjalucki Borac. Predvodio juniorsku (prvak svijeta) i seniorsku reprezentaciju (medalja na Olimpijadi) ex Jugoslavije. Takode, je bio selektor BiH, Hrvatske, reprezentacije Katara.

Biran za najboljeg sportistu Bosanske Krajine. Kompletna sportska licnost, neprevaziden golman. Grad na Vrbasu vjecno mu je zahvalan.