Bukovci

Na sveČanoj skupštini Povodom Dana grada Banja Luka koja je održana u Četvrtak, 22.aprila 2010.god, Vjekoslav PotoČnik primio je Povelju Grada za doprinos u razvoju sporta Banjaluke i time zaokružio ono što bi jedni nazvali karijerom a drugi životom u dobru i zlu sa RonilaČkim klubom Buk. Nakon 40 godina u ronjenju, Vjeko je prošetao do bine i primio dokument na kome je napisano da sve to nije bilo uzalud. Za tu priliku, u džepu je imao spremljen papir na kom je napisao par rijeČi, ako bude trebalo reći nešto pred uvaženim gostima.Htio je da se zahvali Bukovcima što ga nisu zaboravili, da pozdravi one koji su daleko, da ih podsjeti da ni oni nisu zaboravljeni i da u tome trenutku, dok prima nagradu, u Buku stoji oprema spremna za "ne daj Bože" ako nešto krene naopaČke, eto nas.Papir je ostao neproČitan.Ipak, to su samo rijeČi i one se izokrenu za Čas.Buk je prijateljstvo,ono je istina i tu nema šta da se doda. I ne mora naroČito da se objašnjava.Od 3 kompleta opreme iz sedamdsetih, Buk danas okuplja 150 Članova i pod svojim krovom ima 6 razliČitih institucija koje su iz njega nastale ili u koje se godinama ukljuČio.Naravno da je zaslužan za razvoj Grada, sporta, Čega bilo, previše je toga da stane u jednu reČenicu. Vjeko je skromno konstatovao da je sretan, odmahnuo na hvalospjeve, stavio plaketu pod ruku i pitao Bokija kada je stažno ronjenje, da se još jednom zabaci u Boku Kotorsku, vjernu curu staroga mornara, onu koja Čeka i miriše na mladost, slobodu i život.