Uskoro će i 7. marta, ništa neobično na prvi pogled, dan kao i ostali. Međutim, za Rukometni klub Borac to nije običan datum, ili barem ne bi trebalo da bude. Sada već davnog 7. marta 1950. godine udareni su temelji najvećem klubu Banje Luke, Republike Srpske, te bivše države, koji u svojim vitrinama ima i titulu prvaka Evrope. Ono što je zabrinjavajuće jeste činejnica da ljudi koji danas vedre i oblače Gospodskom ulicom najvjerovatnije i ne znaju kada treba obilježiti takav jubilej. Ekskluzivno za "Fokus" o tim vremenima progovorio je Pero Perović, legenda kluba i počasni predsjednik RK Borac, koji je i sam bio učesnik tih događaja prije šest decenija. - Tog dana, ravno prije 60 godina, udareni su temelji muškoj rukometnoj ekipi Borca. Radna grupa u sastavu Hamdija Kadunić (predsjednik), Vojislav Misaljević (potpredsjednik), Hadija Ibrahimbegović (sekretar), Nasiha Kršlak (blagajnik), Dragan Sačavski i Limun Papić (referenti za žensku i mušku juniorsku ekipu), Rifat - Cuco Hadžialić (ekonom), Mirko Antonić (referent za propagandu), kao i članovi Uprave, Ljerka Tibold i Marija Crnić, dobili su zadatak krajem 1949. godine i početkom 1950. da formiraju klub u velikom rukometu. Tako je i formiran klub pri SD ®eljezničar, zbog besplatnog putovanja, a ubrzo je i konstruisano Radničko-sportsko društvo Borac, čiju su radnu grupu sačinjavali, Hamdija Kadunić, Aleksandar Ravlić, Sulejman Ibrahimbegović, Nasiha Kršlak, Ante - ©jor Friganović, Ljerka Tibold, Tihomir ©traus, Nada Vogrin, Boro Došen i ja, mijenjajući 1952. godine ime ®eljezničar u Borac - priča Pero Perović u jednom dahu i nastavlja:

- Aleksandar Ravlić je u svojoj knjizi "Borac šampion", koja je svjetlo dana ugledala 1960. godine, zaključio da je 7. marta 1950. godine rođen RK Borac, koji se sve doskora obilježavao u skladu s mogućnostima. Početkom 1953. godine počeo je da se igra mali rukomet u Banjoj Luci. Današnjim zvaničnicima RK teško je objasniti šta je to Borac, ne samo u svom gradu, već i u Evropi. Pogotovo što ne razumiju da se ime velikog kluba pravi na sitnicama, a ne na krupnim stvarima. Borac se tako gradio. Uz stvaranje imena išli su i rezultati. Svi veliki klubovi slave svoj dan, samo to, nažalost, ne radi Borac. Uz napomenu da je splitski Hajduk 13. februara proslavio 99 godina, skromno, ali je proslavio. Još uvijek ima generacija igrača, članova bivših uprava koje su stvorali ovaj klub. Ko pita ne skita. Izgleda da zvaničnici u Borcu smatraju da je Borac počeo sa njima i da će sa njima i završiti - sa sjetom je zaključio Pero Perović, legenda banjolučkog rukometa, ali i jugoslovenskog i svjetskog.

Jubileji

Da se nekada tradicija u RK Borac poštovala pokazuje i podatak da su revnosno obilježavani značajni jubileji, uz napomenu da je svaka godišnjica proslavljena u klupskim prostorijama. Skromno, ali da se ne zaboravi.

1960. (10 godina) - Aco Ravlić napisao knjigu "Borac šampion";

1975. (25 godina) - proslava održala u Domu JNA;

1985. (35 godina) - proslava održana u Domu kulture i hotelu "Bosna" s promocijom monografije Kluba;

2000. (50 godina) - svečanost održana u Narodnom pozorištu RS;

2010. (60 godina) ???.

Igrači, treneri, predsjednici...

Pero Perović bi satima mogao nabrajati ljude koji su stvarali istoriju Borca od 1950. godine do danas. Pokušao je samo neke otrgnuti od zaborava:

Božidar Stanivuković, Tomo Knez, Vlado Erceg, Rade Kekerović, Vlado Jović, Jerolim Karadža, Mišo Dežulović, Midhat Dujso, Zvonko Brodić, Zoran Prohaska, Jovo Kerkez, Petar Atlagić, Petar čivić, Rade Unčanin, Stojan Atlagić, Zoran Trninić, Halid Demirović, Velimir Petković, Abas Arslanagić, Nebojša Popović, Josip Glavaš, Zoran Dokić, Milorad Karalić, Zdravko Rađenović, ®ivko Radišić, Dževad Osmančević, Ragib Ibrahimbegović, Tone Tutić, Miro Bjelić, Jovica Elezović, Pero Janjić, Vjeko Amulić, Slobodan Vukša, Jani čop, Zlatan Arnautović, Ermin Velić, Bojan Unčanin, Nemanja Bjelić, Nebojša Golić, Goran Malić, Mario Blažević, Vladimir Branković, Rade Radinković... Među njima Perović je izdvojio i šest žena, od kojih i danas četiri žive u Banjoj Luci, Seka Nanut, Vesna Sefiš, Hadžera Spasojević, Nada Vojinović, te Zlata i Emira Balić (u Beogradu).

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa