Kada se spominje Rukometni klub Borac, najtrofejniji kolektiv s ovih prostora, ime Mire Bijelića je nezaobilazno. Ili kao igrača one najsjajnije generacije koja se popela na krov Evrope, ili kao rukovodioca u klubu u drugom zlatnom periodu krajem osamdestih godina prošlog vijeka. Ima i ona treća epizoda, nešto svježijeg datuma, kada je kao posljednji Mohikanac stao u odbranu kluba, otvoreno kritikujući današnje rukovodstvo i struku što mažu oči javnosti. U otvorenom razgovoru za "Fokus" Miro Bijelić vidi svjetlo na kraju tunela kada je u pitanju RK Borac.

- Borac nije mahalski klub, već velikan, čije se ime izgovara s poštovanjem na bilo kojem merdijanu svijeta. To poštovanje nije zaslužila ova gospoda, već generacije i generacije prije njih. Pričati priče o dugovanjima, a zanemarivati rezultat katastrofalna je činjenica. Borac svake godine mora osvojiti najmanje jedan trofej u BiH i igrati Evropu, ali s ovim rukovodastvom to nije moguće. Gledaćemo u leđa još dugo dugo sarajevskoj Bosni, koja se sladi na vrhu s našim igračima - započeo je razgovor Miro Bijelić, nastavljajući u jednom dahu:

- Borac zahvaljujući pojedincima i Gradu, kao i Vladi RS i M:telu ima sjajan budžet kluba, ali da bi osvojao trofeje pod hitno mora napraviti reorganizaciju u samom klubu. Borac mora imati generalnog menadžera, a to bio trebalo da bude Andrej Golić. Suvišno je o njemu pričati, svim osvojenim medaljama za reprezentaciju Francuske, osvajanju Kupa IHF-a 1991. godine s Borcem. Završio je dva fakulteta, govori nekoliko stranih jezika, živi na relaciji Banja Luka - Zagreb - Monpelje. Poznaje ga cijela rukometna Evropa. Predsjednik Stručne komisije, dr Draško Prtina, takođe je iz te zlatne generacije. Sportski direktor trebalo bi da bude Nebojša Golić. Kada se takva imena pojave bilo gdje izazivaju veliki interes. Trenera treba da odredi struka, u prvom redu tu su Dragan Marković i Aco Knežević. Na kraju treba izabrati direktora kluba (umjesto đoge), koji osim da je bio rukometaš ili zna mnogo o sportu, još se bavi i biznisom. I eto vam Borca na prvom mjestu.

Ne treba sumnjati, ima još Borčevih mladih igrača koji mogu odgovorno raditi velike poslove u rukometu. A isto tako oni treba da pridobiju i velike igrače i publiku, što je najvažnije. Budiša, ma on nema veze, ako je tako dobar, kako priča, neka nađe sebi angažman u nekom drugom klubu. Ovo je put kako da se Borac vrati na šampionske staze, ali neće naići na plodno tlo kod pojedinaca. Svi ovi gore navedeni morali bi biti volonteri, izuzev trenera, a treba ih nagraditi ako postignu uspjeh. U nedavnoj izjavi direktor Boris đogo je rekao da svako radi najbolje na svoj način. Tačno, ali neko radi za klub, a neko za svoj džep - kaže Bijelić, kome je na nedavnoj Skupštini kluba zabranjeno da govori o aktuelnim problemima u klubu.

- Ova skupština je donijela kulturnu smrt za klub. O Borcu se ne može pričati u jednoj minuti ili rečenici. Imamo bogatog predsjednika (Igor Babić) bez sportskog pedigrea, koji nema sportskog znanja, sportske pameti i ne razumije pravila ponašanja u vrhunskom klubu. Prvi operativac (Boris đogo) nije dorastao ovoj ulozi, jer misli da je veliki direktor što sakuplja neku članarinu od roditelja za školu rukometa ili za neki rukometni kamp na Tari ili u Trebinju. Zato i ne žalim što nisam član Skupštine, već što ćemo i dalje slušati demagogiju đoge i Budiše i drugima gledati u leđa, a morali smo biti na tronu - završio je priču Miro Bijelić, čovjek koji je u RK Borac proveo tačno 50 godina.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa