Bivši igrač Borca m:tel i nekadašnja uzdanica banjolučkog rukometa Vladimir Vranješ od ove sezone brani boje slovenačkog prvoligaša Preventa Slovenj Gradec i, kako kaže, odlično se snašao u novoj sredini. Po isteku ugovora s banjolučkim klubom ove godine, otisnuo se u Sloveniju iako je imao i druge inostrane ponude.

- Na prošloj utakmici, sa Gorenjem, postigao sam šest golova i polako zadobijam povjerenje zvaničnika kluba. Potpisao sam dvogodišnji ugovor, imam obezbijeđen stan i hranu i polako se privikavam na tamošnji život, koji se ne razlikuje mnogo od života u Banjoj Luci. Ipak kada je rukomet u pitanju mnoge stvari su drugačije. Slovenačka liga je četvrta po jačini u Evropi, igra se brz rukomet i ekipa je sačinjena od stranaca, tako da se iz meča u meč moramo sve više dokazivati kako bismo izborili svoje mjesto i opravdali ukazano povjerenje. Sistem takmičenja je mnogo drugačiji - kaže Vranješ, koji je prošle godine igrao na dvojnu registraciju, za Prijedor i banjolučki klub.

- Kada je Draško Budiša došao za kormilo Borca, Gorana Garića i mene su vratili iz Prijedora, gdje smo na dvojnu registraciju nastupali za redove istoimenog kluba i dali su nam prvi put pravi status Borčevih igrača. Po isteku ugovora, uprava i ja nismo pronašli zajednički dogovor. Nisam se slagao s ponudom, a nisam bio zadovoljan ni minutažom i, iskreno, htio sam probati nešto drugačije. Borac će uvijek biti moj klub u srcu ali ne vidim sebe u skorijoj budućnosti u crveno-plavom dresu. Pored toga što se nismo uspjeli dogovoriti oko nekih stvari, imao sam i veliku želju da zaigram izvan granica BiH, a ponuda je bilo mnogo - dodaje jedan od najbolji igrača na bekovskoj poziciji u bh. rukometu.

Student Medicinskog fakulteta na Univerzitetu u Banjoj Luci dodaje da je bilo i drugih ponuda.

- Imao sam ponude iz Francuske i Norveške, kao i sarajevske Bosne, međutim, Slovenija je bila moj prvi izbor, jer se prvi put odvajam od kuće i nisam želio da to odmah bude neka daleka zemlja. Možda kasnije. Ovako mogu skoknuti do kuće kada god imam potrebu, mada pokušavam da to ne bude često. Našu liga broji 11 ekipa, dakle igra se 11 kola. U prvoj sezoni igramo svih 11 kola i šest iz druge sezone, dok u drugoj igramo prvo pet kola pa 11. To je malo čudno, ali navikavam se polako. Nadam se da ću kući ponovo doći u decembru, da bar proslavim rođendan s prijateljima - kaže Vranješ, koji je za Borac debitovao sa 14 godina.

- Prošao sam sve selekcije Borca, a priliku da zaigram za prvi tim dao mi je trener Abas Arslanagić. Na tome sam mu zahvalan jer sam se tek tada mogao dokazati kao igrač u pravom smislu - zaključio je priču Vladimir Vranješ.

Napomena: Tekst preuzet iz Fokusa