Kada se ne igraju utakmice u glavnom gradu Austrije, Beču, atmosfera je, reklo bi se, uobičajena. Turisti na svakom koraku, razgledaju predivni grad u kojem ima šta da se vidi. Centralni dio grada je zaista prelijep i svako ko nije boravio u Beču, trebalo bi da ga posjeti.

I takvu uobičajenu, standardnu atmosferu razbijaju sporadične grupice navijača koji prođu u obilježjima svojih timova. To je, tek onako da se kaže da je ovo jedan od gradova domaćina Eura. Tako otprilike izgledaju dnevna dešavanja. Situacija je znatno drugačija noću. Fan zone su svakodnevno popunjene. Na desetine hiljada ljudi, različitih nacija i navijačkih opredjeljenja, se spajaju, podržavaju svoje timove. Tada već odiše prava fudbalska atmosfera.

A, atmosfera se dovede do usijanja kada se igraju utakmice. Na dan mečeva traži se karta vise. Metroi su puni navijackih grupa. Grad vrvi od navijača i njihovih transparenata. Pjesma odjekuje gradom, pivo se toči u neograničenim količinama. Ovdje u Beču zato kažu da jedva cekaju da počne sama završnica, jer od četvrtfinala pa do finala, u Beču će biti odigrane tri utakmice, uključujući i finale na Ernst Hapelu.

Tek tada, kažu Austrijanci, hoteli će biti popunjeni, suveniri će se prodavati do posljednjeg, pivo (iako skupo) će se točiti u hektolitrima... A, do tada osudjeni smo na ova svakodnevna dešavanja, u kojima nema one prave, napaljene atmosfere, kakvu je većina očekivala.

Ostao sam Vam dužan i da Vam prenesem svoje utiske iz Klagenfurta, sa utakmice Hrvatska - Njemačka. Imao sam tu sreću da prisustvujem tom meču i da vidim još jedno briljantno izdanje hrvatskih navijača. Nevjerovatno je koliko ih je bilo u tom malom gradiću Klagenfurtu, u kojem živi oko 100 hiljada ljudi. Hrvata je bilo mnogo. Kockasti dresovi preplavili su ulice. Pivo i alkoholna pića su se ispijala na svakom ćosku.

Naravno, bilo je i Nijemaca, ali u znatno manjem broju i bili su manje bučni od Kockastih. Ono sto je posebno lijepo bilo vidjeti i vrijedi izdvojiti je fer i sportski duh u navijanju obe navijačke grupe. Prolazili su jedni pored drugih, zagrljeni navijali, naravno svako svoje pjesme, pravili zajedničke fotorafije... Nijednog ekscesa i incidenta nije bilo.

Takav ambijent prenio se i na tribine Wortersee stadiona u Klagenfurutu. 30 hiljada mjesta, nesto vise Hrvata na stadionu. Hrvatski navijači su glasniji, ore se njihove navijacke pjesme. Fascinira me izbor pjesama kod Hrvata. Dok Nijemci uporno skandiraju Dojčland, Dojčland, navijači Hrvatske na repertoaru imaju desetak svojih pjesama. U takvom zanosu igraju i reprezentativci Hrvatske koji gaze Njemačku u prvom poluvremenu. U nastavku slična slika na terenu i tribinama, sve do onog gola Podolskog, kada su se malo probudile i ©vabe. Ali na tome se završilo. Bilić i njegovi momci podarili su hiljadama hrvatskih navijača veliku pobjedu i plasman u četvrtfinale.

Sjajajn doživljaj i ugođaj pokvarila je vijest koja se velikom brzinom prenijela o smrti mladog 20-godisnjeg hrvatskog navijača koji je preminuo od srcanog udara.