Procitavsi jedan od tekstova na internetu kako su ugostitelji iz Beca pred strajkom nezadovoljni profitom od Eura u prvi mah sam se nasmijao, ali onda kada sam prevrtio film od ovih nekoliko dana shvatio sam da su u pravu. Zasto ?

U navijackoj Fan zoni postoje veliki video bimovi, pice se toci u velikim kolicinama, hrana se jede u izobilju i sve je kao u snu za ugostitelje. Medjutim, kada se pomjerite koju stotinu metara onda se desi apsurdna situacija da nemate gdje da pogledate, odnosno, ne mozete da vidite niti jedan video bim. I to sve u strogom centru Beca. Gradske vlaste su zabranom postavljanja video bimova vjerovatno htjele da sacuvaju mir u pojedinim dijelovima grada, ali su na kraju dobili problem i prepirku sa nezadovoljnim ugostiteljima koji ne mogu, kako kazu, niti da pokriju troskove. U drugim diejlovima grada postoje video bimovi, ali je problem za navijace i turiste, da kafane rade do 12 sati. Bas kada se zagrije situacije, baste se zatvaraju, televizori se gase, mora se prelaziti u nocne klubove. Sve to komplikuje situaciju i obicno je sljedeci izbor odlazak u hotel. Odmah sam se prisjetio Banjaluke i pravila koja su gotovo identicna Beckim.

Al, dobro necemo previse o problemima ugostitelja.

Juce, setajuci se po centralnom dijelu Beca, njihovom glavnom ulicom, sreli smo dvojicu veoma raspolozenih Hrvata. Iz Vinkovaca su. Sada tumaraju po Becu, pa ce sutra za Klagenfurt, na utakmicu sa Njemackom. I ne bi to bilo toliko zanimljivo da nam nisu ispricali pricu o jednom navijacu iz Osijeka koji je u Bec, na prvu utakmicu, doputovao sa motorom, skuterom. Put je trajao nekoliko dana, a kako nije mogao ici autoputem onda je trazio zaobilaznice. I sta je najsmjesnije ili najtragicnije u svemu tome jeste da on uopste nije imao kartu tako da nije gledao susret uzivo.

I za kraj ovog javljanja, reci cu jos samo da je nas jezik zastupljen gotovo u svakom dijelu grada, u svakom objektu, u press centru, na stadionu... Npr. kada se dolazi u press centar docekuje nas mladic sa tecnih Dobar dan, zatim odmah su tu cistacice koje su takodje sa naseg govornog podrucja. Isto tako je i metrou, prodavnicama, buticima... Pojavljuju se volonteri, radnice iz Fan zona. Dovoljno je samo da prodjete sa press karticom na kojoj pise ime i prezime, odmah ce te neko zaustaviti. Sve vrvi od ljudi iz ex Jugoslavije.

Pozdrav iz Beca.