Odigrana je i prva utakmica u Beču. Vjerujem da ste, osim same utakmice Austrija-Hrvatska, mogli da vidite i kadrove sa ulica glavnog grada Austrije. Onda možete samo zamisliti šta se zaista dešavalo ovdje na Euru 2008. U ovom javljanju prenijećemo Vam naše impresije.

Kolone navijača oba tima nekoliko sati prije meča idu ka stadionu Ernst Hapel. Skandira se igračima Hrvatske i Austrije. Sretnici koji su imali karte dolaze što ranije da pronađu svoje pozicije na Prateru. Oni koji nemaju karte upuštaju se u avanturu traženja iste na licu mjesta. Tako se veoma često mogu čuti povici na hrvatskom jeziku: "Ima li karata ?" Međutim, karata izvan stadiona nije bilo. Iako su neki nudili i hiljadu evra nisu mogli da dođu do karte. Tako je nekoliko hiljada tužnih navijaca, mahom iz Hrvatske, moralo da traži drugu destinaciju za gledanje meča. Oni koji su shvatili na vrijeme da ne mogu da uđu na Ernst Hapel okrenuli su se zabavi, ispijanju piva, navijanju... Inače, kada spominjemo pivo recimo da su cijene piva u navijačkim zonama i oko stadiona bile oko 5 evra, u zavisnosti od dijela grada.

Vratimo se sada dešavanjima na stadionu. Ogroman je Prater. Onaj ko je bio na njemu znaće da je riječ o stadionu sa vise od 50 hiljada mjesta. Sat vremena prije početka znatno je više Hrvata. Izuzetno su bučni i u svojim kockastim dresovima polako preplavljaju jednu tribinu. Dolaze i Austrijanci u crvenim majicama, dresovima sa raznoraznim kapama, a sve u želji da dočaraju svoju zemlju i da budu primjetni na stadionu.

Vidjeli ste i samu utakmicu. Pobjeda Hrvata 1-0. Luka Modrić donio je velika tri boda svom timu i brojne brige Austrijancima. ©to se tiče navijanja reći cemo da je bilo briljantno, pravo fudbalsko navijanje, koje nije prestajalo tokom cijelih 90 minuta. Konstantno su se smjenjivale pjesme s obe strane. Zaista, predivan ugođaj.

Hrvati su imali gotovo polovinu mjesta na Ernst Hapelu. Neki su se čak našli među pristalicama Austrije. Ali, nije to naše područje pa da bude nekih problema. Jednostavno, sjede jedan do drugog Hrvat i Austrijanac i svako navija za svoju zemlju. Naravno, to su samo sporadične grupice jer je stadion bukvalno bio prepolovljen, jedna strana Hrvatima, druga Austrijancima.

Na mjestu koje je bilo predviđeno novinarima mogla su se vidjeti brojna poznata imena. Tako je Arsen Venger komentarisao utakmicu za Al Džaziru koja, inače u Beču, ima ogromnu novinarsku ekipu. čak je među njima i jedna šminkerka iz BiH.

Proslavili su Hrvati pobjedu. Poslije meča sa stadiona su krenule kolone raspjevanih hrvatskih grupa i tužnih Austrijanaca. Slavilo se takođe i u Fan zoni gdje je više od 70 hiljada ljudi gledalo mec. Grad je bio prepun, a negdje 2-3 sata poslije meča mnogi Hrvati krenuli su ka svojoj kući.

Recimo da su se na brojnim stanicama metroa, oko 23 časa, mogle vidjeti spojene grupe navijača iz Hrvatske, Austrije, Njemačke, Poljske. Naravno, svi su bili podgrijani alkoholom i pjevali su iz svega glasa. Miješale su se intonacije, a u glavi su mi ostali povici Poljaka koji su tražeci utjehu u porazu od Nijemaca skandirali Kubici, pobjedniku VN Kanade u sampionatu Formule 1.

I da ne zaboravimo da spomenemo da je sve proteklo u najboljem redu bez ijednog incidenta.

Bilo bi to sve u ovom drugom javljanju. Do novog druženja pozdrav iz Austrije.