RK Borac je na definitivnoj stranputici. Rezultati u proljećnom dijelu šampionata BiH su katastrofalni, od izlaska na evropsku scenu nema ništa, nastavljaju se trvljenja u klubu...

Svi su navodno zabrinuti. Svi sada imaju rješenja. Jedan od njih je i Miro Bjelić najstariji član Skupštine RK Borac kojeg se, većina rukometnih ljubitelja zna, mnogo toga pita u Borcu i sada. Miro kao i uvijek nudi rješenja. Poziva na zajedništvo, prevazilaženje sujeta i td., a sve u cilju Borčevog dobra. Međutim, pitanje je koliko je takva inicijativa uopšte moguća, ne samo od njega, već i od ostalih Borčevih velikana.

Svi su prošli kroz klub u proteklih 15-ak godina, a Borac je i dalje ostao kao jedna provincijska ekipa u BiH, koja ne može do titule i čiji najbolji igrači u posljednje vrijeme odlaze u sarajevsku Bosnu. A, nekada su to bili igrači za evropska i svjetska djela.

Mogli ste u ostalim medijima pročitati Bjelićeve izjave koji ima želju da ujedini nešto što je, po našem skromnom mišljenju, toliko razjedinjeno da se ne mogu ni približiti stavovi, a kamoli zajednički sarađivati.

Zaista lijepo zvuči kako će zajedničkim snagama Bjelić, Rađenović, Arslanagić, Karalić, Perović... vratiti Borac na mjesto koje mu i pripada. Međutim, i onim najlakovjernijima teško je da povjeruju u takvu priču.

Mi nemamo želju da ovom prilikom dajemo mišljenja o Bjeliću ili ostalim rukometnim radnicima u Banjaluci. Rezultati su dovoljan pokazatelj kako se radi i kako se radilo u klubu.

Imena uopšte u ovom trenutku nisu značajna. Nemamo namjeru da naše velikane blatimo, srozavamo njihove igračke rezultate, ali zato želimo da istaknemo da Borac treba ljude koji imaju viziju, koji će raditi danonoćno da se Borac izdigne iz sivila, koji će biti različiti od onih koji su ovaj klub i doveli do ambisa, ljude koji će postaviti stvari na svoje mjesto i koji neće dozvoliti pritiske sa strana.

Manje priče više rada, a sve za dobrobit RK Borac i da ponovo imamo najbolje golmane, bekove, krila.. .