Krenulo je, krenulo je. Jedan naš posjetilac, nesos, na forumu je postavio temu o RK Borac i ljudima koji ga vode. Kao da je pretpostavio šta će se desiti u našem banjalučkom miljeniku.

Borac tone li, tone. Poslije serije loših rezultata smijenjen je Abas Arslanagić, došao je Davorin Ljubišić, ali je veoma brzo uslijedio šamar u Gradačcu. Počela su prepucavanja unutar rukovodstva kluba, a posljednji se u medijima oglasio najstariji član Skupštine Rukometnog kluba Borac, Miro Bijelić, koji nije želio da ostane nikome dužan. „Pričati da Arslanagić nije stanovnik Banje Luke i da ne živi s klubom, u najmanju ruku, jeste smiješno. To govore pojedinci iz uprave koji nikada nisu prisustvovali nijednom treningu, a često se ne pojave ni na utakmicama. Zar neko može za zlo uzeti to što Arslanagić obiđe kćerku koja živi u Zagrebu. Kada je ponovo dolazio u Borac, cilj je bio da stabilizuje ekipu, i to je uradio. Osvojio je Kup BiH, a odlični rezultati u prvom dijelu sezone samo su stopirali već tada najavljenu smjenu. Sve vrijeme pokušavali su da mu utrpaju i kondicionog trenera, pod parolom da je ekipa fizički nespremna. Zar ta ista ekipa nije savladala sarajevsku Bosnu u finalu Kupa, te jesenas, u Premijer ligi BiH, a Sarajlije su te godine igrale polufinale Kupa pobjednika kupova, kaže za Fokus, Miro Bijelić.

Prema njegovom mišljenju četiri vezana poraza ne mogu da budu razlog za smjenu trenere, posebno kada se zna s kakvim problemima je bio suočen Arslangić, odnosno, da je sedam prvotimaca bilo povrijeđeno.

„Problem je i u Zdravstvenoj komisiji, koju vodi Bakir Ajanović, jer ni za jednog rukometaša nisu utvrdili pravo stanje povrede. Druga stvar jesu porazi. Ljudi koji danas vode brigu o klubu zaboravljaju da je Borac gubio u Zavidovićima, Visokom i Doboju, čak i one godine kada je bio prvak Evrope! I treće pitanje, po mom mišljenju ključno, jeste način smjene. Veličini poput Arslanagića ne daje se otkaz u kafiću. Za šta služe klupske prostorije? Očigledno, nekome je smetao njegov način rada, jer je želio da ima autoritet nad ekipom, bez miješanja klupske administracije. Da sam u pravu pokazuje i podatak da nisu gledali nimalo u budućnost, jer poslije Ake nemaju rješenje ko će sjesti na klupu. navodi za Fokus, Miro Bijelić.

Pričao je Miro još mnogo toga za Fokus. Govorio kako nema ništa protiv angažmana Dokića ili Budiše, ali da, po njegovom mišljenju, RK Borac može da preuzme samo trener kalibra Arslanagića, ili još veća trenerska veličina.

Bijelić je rekao i da najvjerovatnije neće dočekati povratak Borca na stare staze slave. Bijelić je, valjda sve spomenuo, ali nigdje nije, niti jednom rječju, istakao svoju ulogu u Borcu. On se samo tako uklopio u opšte sivilo u kojem se odgovornost isključivo prebacuje na drugoga.

Naša želja nije niti da govorimo o pojedinačnim imenima, niti da se svrstavamo na nečije strane, jer je sramotno da se u jednom klubu renomea RK Borac, čelni ljudi spuštaju na sadašnje grane i preko novina iznose svoja mišljenja.

Naša želja je da RK Borac bude šampion BiH, da igra u evrokupovima svake sezone, zašto ne i u Ligi šampiona. Međutim, to je iz ove perspektive nemoguće. Zašto ?

To bi najbolji odgovor trebalo da daju sadašnji, ali i bivši čelni ljudi kluba, koji bi trebalo da se pogledaju u oči i da sve iskreno kažu, da više ne bude nejasnoća koje se kasnije razjašnjavaju i pojašnjavaju u medijima.