Abas Arslanagić je završio svoju treću trenersku epizodu u RK Borac. Došao je u najtežem trenutku za klub, kada je bio u fazi raspadanja, donio je prvi trofej u BiH (Kup), ali je zbog serije loših rezultata na početku 2008. godine sporazumno raskinuta saradnja sa njim.

Za ovogodišnje loše rezultate, svakako, veliki dio krivice snosi baš Arslanagić. Ali isto tako mora se konstatovati da sa ovim sastavom teško da bi i neko drugi mogao da zabilježi bolje rezultate. Svjestan je toga i Ako. Zato već sada ćemo oavj događaj uvrstiti kao UTISAK NEDJELJE. „ Hvala bogu, u životu sam većinom bio pobjednik, a ovo je moj drugi poraz u životu i, nažalost, oba sam doživio u svom Borcu. Još prije deset dana u Zagrebu sam saznao da sam smijenjen sa mjesta trenera i ova farsa koju je uprava napravila na moj račun nije bila potrebna nikome. Znam da sam imao četiri vezana poraza, ali i mnogo objektivnih razloga koji su doveli do toga. Slično sam otjeran i iz Sarajeva, kada sam sa Bosnom osvojio Kup i Prvenstvo. Težak je naš trenerski hljeb.“, razočarano je na press konferenciji izjavio Abas Arslanagić, a prenosi Fokus.


Abas Arslanagić je još jednom ponovio da se u Banjaluku vratio isključivo zbog Borca, ali da mu je nedostajala podrška u klubu.

„Evropski sportski giganti, kakav je recimo Barsleona, gube mečeve kod kuće jer u timu nedostaju Mesi, Ronaldinjo ili Deko. A, ja nisam mogao da računam na 6-7 igrača. Moram povući paralelu i sa jednim Milanom, koji je prošle godine bio šampion Evrope, a ove nije ni blijeda sjenka tog tima. Ali zato trener Karlo Anćeloti ima bezrezervnu podršku Silvija Berluskonija. Nažalost, ja takvu podršku nisam imao. Vratio sam se u Banjaluku samo radi Borca, jer on mora živjeti. Bio sam još jedna epizoda i odlazim uzdignuta čela.“, izjavio je na pomenutoj press konferenciji, Abas Arslanagić, a prenosi Glas Srpske.



Ostaje žal što iz Borca odlazi legenda kluba, istinski Borčevac, ljubitelj Banjaluke, svjetski priznat golman i stručnjak. Takođe, ostaje žal što nije pronađena druga funkcija za Aku.

Po našem skromnom mišljenju, odricati se ovakvih svjetskih veličina je pravi luksuz za Borac, koji je daleko od starog sjaja. Ne mora Arslanagić biti trener, ali zar se nije mogla pronaći neka druga funkcija poput koordinatora svih klupskih selekcija.




Arslanagić bi na toj poziciji, prema našem mišljenju, mogao dati ogroman doprinos. Poznat je njegov instikt za talente, kao i veliki autoritet kod mladih rukometaša širom RS i BiH.

Dakle, Arslanagić odlazi, ali ostaje velika dilema i pitanje: Zašto baš na ovakav način ? Ako su istinite kuloarske priče da se prije desetak dana znalo da će Arslanagiću biti uručen otkaz i da se već pregovaralo sa njegovim nasljednikom, a da o tome nije obavješten Ako, onda i nije čudo što Borac nikako da krene uzlaznom putanjom.