Protekle sedmice, Lusija Kimani i Petar Pećanac, su nas obradovali odličnim rezultatima na međunarodnoj sceni. Atletičarka Borca, Lusija Kimani, je osvajanjem desetog mjesta na maratonu u Dubajiu potvrdila olimpijsku normu i učešće na Olimpijadi u Pekingu, a alpinista, Petar Pećanac, se popeo na najviši vrh Afrike, Kilimandžaro. Međutim, za nas je UTISAK NEDJELJE definitivna odluka, rukometaša Nebojše Golića, da ne nastavi saradnju sa matičnim klubom banjalučkim Borcem. Fotografija kada je Nebojša Golić, poslije deset godina, odlučio da se vrati iz inostranstva i da nastavi karijeru u Borcu značila je mnogo za ovdašnji rukomet i za Banjaluku. Mnogi su pomislili da je to prvi znak povratka naših sjajnih rukometaša, rasutih po cijelom svijetu, ali i znak povratka Borca na stare staze slave.

Uslijedio je oporavak Nebojše Golića od neugodne povrede leđa, a Borac je bilježio sve bolje i bolje rezultate. Kruna svega je osvajanje drugog mjesta na kraju jesenjeg dijela šampionata Bosne i Hercegovine čime je Borac ostao na dobrom putu da po prvi put postane šampion BiH. Veliku ulogu imao je, Nebojša Golić, koji je osim igara na parketu pomagao i treneru Arslanagiću da se ekipa uozbilji i da rad na treninzima bude maksimalno profesionalan.

Međutim, onda je uslijedio težak trenutak za Nešu. Povrijedio se sjajni srednji bek u Visokom, na utakmici protiv Bosne, odnosno, doživio je lom šake. Nastao je tajac u klubu, ali je Golić uvjeravao da će se brzo vratiti na parket i pomoći Banjalučanima u borbi za titulu.

Veoma brzo stigla je i Nova godina, odnosno, prvi januar 2008. godine kada je i zvanično istekao tromjesečni ugovor Nebojše Golića sa Borcem. Uslijedili su pregovori između rukovodstva Borca i nekadašnjeg reprezentativca Jugoslavije i dugogodišnjeg rukometaša njemačkog Veclara.

Kako su pregovori sve duže trajali, tako je optimizam navijača Borca da će i dalje gledati Nebojšu Golića u crveno – plavom dresu splašnjavao. Prvi su u javnost izašli čelnici Borca koji su istakli da će ovo biti teški pregovori i da su Golićevi uslovi teški za klub.

U javnosti i po banjalučkim kuloarima se spekulisalo o mogućem epilogu. Govorilo se o raznim opcijama, a provejavala je nada da će doći do dogovora, odnosno, da će Nešo i na proljeće biti dio Borca.

Međutim, sve nade su raspršene nakon subote 19. januara, kada je u Glasu Srpske objavljen intervju u kojem Golić objašnjava razloge zbog kojih ne želi da ostane u Borcu. Nećemo ponavljati detalje, ali ćemo samo podsjetiti da je Nebojša Golić ostao razočaran odlukom rukovodstva Borca da mu ponudi tri puta slabije uslove nego kada je prije tri mjeseca stigao u banjalučku ekipu.

Evidentno je da će odlaskom Nebojše Golića izgubiti svi, od navijača, koji se vraćaju, doduše stidljivo, u dvoranu Borik, preko Rukometnog kluba Borac, do našeg sporta u cjelini. Izgubiće i mladi igrači iz Banjaluke svog idola, cara na terenu i to je ono što najviše može da zaboli rukometne zaljubljenike u gradu na Vrbasu.

Nama samo ostaje nada da će se Nebojša Golić brzo oporaviti od povrede i da će uskoro pronaći novi inostrani angažman. Imao je Neš ponude od Barselone, Pik Segeda, Kopra... ali ih je odbijao zbog Borca. Sada Goliću želimo da svoje neosporno rukometno umijeće ponovo dokaže u nekoj vrhunskoj ligi i vrhunskom klubu, kakvog i Nešo zaslužuje.