Momir, Momo, Golić, je bio rukometaš, kapiten i direktor Borca. Neprevaziđen čovjek, istinska legenda, banjalučki romantičar...

čitav život Momo Golić je posvetio Borcu, svom gradu i porodici. Rođen je 8. avgusta 1948. godine u Goraždu, a potom se preselio u Banju Luku. Rukomet je zaigrao u Borcu i tu ostao do kraja života. Za prvu ekipu Borca je debitovao 29. septembra 1963. godine sa samo 15 godina. Bilo je to na utakmici u Sarajevu protiv Mlade Bosne. Sedam dana poslije protiv Zagreba u Banjoj Luci postigao je prvi gol.

Posljednju utakmicu u "crveno-plavom" dresu odigrao je 1. septembra 1980. godine protiv Trepče u Kosovskoj Mitrovici.

Bio je najmlađi član zlatne generacije iz 1976. godine, nezamjenljiv u timu, čovjek kojeg su svi voljeli i poštovali. S Borcem je osvojio šest trofeja Kupa i četiri titule prvaka bivše SFR Jugoslavije.

Za Borac je odigrao 328 prvenstvenih i kup utakmica u kontinuitetu, postigao je 289 golova i po tome je četvrti na vječitoj listi svih banjolučkih rukometaša.

Zbog njegove plemenitosti i pozitivnih vrlina svi su ga van dvorane voljeli, a na terenu obožavali. Poslije igračke karijere Momo Golić je ostao u Borcu kao direktor i na toj funkciji je 1991. godine osvojio titulu pobjednika Kupa IHF.

Završio je banjalučku Gimnaziju i Ekonomsku komercijalnu školu, a izuzev kratkog perioda kada je radio u ZOIL osiguranju čitav život je proveo u Borcu.

Bavio se i novinarskim poslom, izvještavao je godinama, kao aktivni rukometaš, za banjalučki "Glas". Jedan je od najomiljenijih banjalučkih sportista i gradjana, Momir Momo Golić, preminuo je u 58. godini.