![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/1.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Davno jo\u0161, dok su zemljom hodali divovi i patuljci, Vrbas je krao srebrnu krlju\u0161t sa zmajevih krila, \u017eednih \u010duvara ma\u0161te i velikog blaga u brdima, dok bi jednom godi\u0161nje silazili iz skrovi\u0161ta na kamene obale rijeke da piju zelenu vodu. Ba\u0161 tako, u to doba na brdu pored sada\u0161njeg grada \u017eivio je jedan takav div sa svojim novoro\u0111enim sinom. Po\u0161to je bilo vrijeme da zemlju nasele ljudi, Bog posla veliku vodu, a brdo na kom je div \u017eivio odlu\u010di pretvoriti u vulkan koji spali sve ono \u0161to voda nije progutala. Ipak prije kraja svoga svijeta i \u017eivota, stari div predosjeti nesre\u0107u i napravi \u010damac u kog stavi novoro\u0111en\u010de.<\/p>\n
Sinu dade ime Bajalukan.Zatim pozva orla i re\u010de mu da ga odnese na neko sigurnije mjesto. Orao ga poslu\u0161a i \u010damac sa \u0111etetom prenese na visoki greben kojeg voda nije potopila, a ispod kog \u0107e mnogo vijekova kasnije niknuti veliki grad. Voda se povu\u010de, vulkan utihnu, Bajalukan odraste i osnova naselje, orodi se sa ljudima a \u010damac koji mu napravi otac sa grebena kog su otomanski osvaja\u010di kasnije prozvali \u0160ehitluci, spusti na Vrbas. Za svakog u spomen osta po ne\u0161to. Vulkansko brdo ljudi prozva\u0161e Tutnjevac, naselje Bajalukanovo- Banjalukom, a \u010damci koje gradi\u0161e na Vrbasu nalikova\u0161e prvom Vrbaskom \u010damcu divovskog \u0111eteta. \u0160pic \u010damca imao je oblik orlovskog kljuna u \u010dast ptici koja spasi dijete od potopa. Ljudski potomci Bajalukana koji su vozili \u010damce ima\u0161e krupnu gra\u0111u i divovsku snagu, Vrbasa se ne boja\u0161e, vremenom ga dobro upozna\u0161e i toliko zavolje\u0161e da ta ljubav traje i danas. A nama, danja\u0161njim Banjalu\u010danima u spomen osta ova izmi\u0161ljena legenda i ovaj pravi \u017eivi spomenik sa orlovskom glavom na \u0161picu- Vrbaski \u010damac sa dajakom. A poneki Bajalukanov potomak, na\u0161 savremenik, ima sposobnost da \u010dita vodu, \u0161to mu osta od starog diva koji je predosjetio nesre\u0107u. Voda ima mnogo \u0161ta da ka\u017ee a ovo je pri\u010da o ljudima koji je dobro poznaju, vole, voze Vrbaske \u010damce i koji izme\u0111u sna i jave tra\u017ee davno ukradenu zmajevu srebrnu krlju\u0161t.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/7.jpg\")
<\/p>\n
Naravno da ovu pri\u010du ne mogu da potkrijepim ni jednim nau\u010dnim dokazom sem \u010dika Jeftinih rije\u010di sigurno je tako bilo a od njega sam je i \u010duo prije nego \u0161to je odlutao u neki novi mitski svijet drevnih naroda. Predpostavka je da je Vrbaski \u010damac nastao kada i Banjaluka- grad na dvije obale Vrbasa, prvo zato \u0161to nije bilo mostova pa je \u010damac bio jedino rije\u0161enje za prelazak sa obale na obalu, a kasnije kada su sagra\u0111eni prvi mostovi- bio je jedini na\u010din prelaska preko rijeke a da se ne plati mostarina. Tokom stolje\u0107a ovo neobi\u010dno plovilo je postalo simbolom grada, ostaviv\u0161i traga u kulturi Banjalu\u010dana. Kori\u0161ten je u trgova\u010dke svrhe, za prevoz robe kako od obale do obale tako uz vodu ili niz vodu, vjerovatno br\u017ee nego tada\u0161njim saobra\u0107ajnicama. Po\u0161to je roba bila skupocjena, a prevoz Vrbasom nije savr\u0161eno siguran, umije\u0107e vo\u017enje \u010damca postalo je va\u017eno i izjedna\u010dilo se sa vrijedno\u0161\u0107u \u010damca kao spretnog prevoznog sredstva. Dobri voza\u010di postajali su daleko \u010duveni i dobro pla\u0107eni za svoje usluge. Specifi\u010dan splet okolnosti uslovio je radijus plovidbe na 15 kilometara jezgra naselja kroz koje protje\u010de rijeka male dubine uz obale i pogodnog dna za odgurivanje motkom a ne veslanje. Upravo ta motka koja slu\u017ei za odgurivanje daje \u010damcu potrebno ubrzanje za rijeku promjenjive struje i jakih padova vode relativno male dubine gdje veslo ne bi bilo od pomo\u0107i. Ta motka ima poseban \u0161pic ili \u0161ticu iz dva spojena dijela. Prvi dio je komad metalne cijevi u koji ulazi motka ili kako \u0107emo je od sada zvati- dajak, a na koju se nastavlja o\u0161tri \u010deli\u010dni \u0161pic velike tvrdo\u0107e, posebno obra\u0111en u kova\u010dnicama. \u0160tica je duga\u010dka do 25cm, a pored visoke tvrdo\u0107e treba da posjeduje optimalnu te\u017einu zbog balansa dajaka. Sam dajak je duga\u010dak \u010detiri metra i treba da je \u0161to lak\u0161i. Izra\u0111uje se od jelove gra\u0111e najve\u0107e kvalitete i pravilnih godova bez bilo kakvih nepravilnosti u drvetu ili mehani\u010dkih o\u0161te\u0107enja. Dajak se obra\u0111uje hoblanjem, bez daljnje obrade impregnatorskim sredstvima ili lakiranjem. Valjkastog je oblika, obima 9 cm, a treba da je dovoljno gladak da ne stvara povrede na rukama voza\u010da, a u isto vrijeme dovoljno hrapav da ne klizi iz ruku. Zato se izradi dajaka posve\u0107uje posebna pa\u017enja. Du\u017eina od 4 metra je najprakti\u010dnija, jer je tada i dovoljno lagan i podesan za brze pokrete i promjene polo\u017eaja na vodi. Vrbas je pogodan za vo\u017enju dajakom samo u onih 10-15 km specifi\u010dnog rije\u010dnog dna koje se sastoji od \u0161ljunka, kamena i sedre koji se naizmjeni\u010dno mijenjaju u samom gradu. Ta teritorija je danas svedena od Ilid\u017eanskog mosta u Srpskim Toplicama (Gornji \u0160eher) do vrbaske Ade (Rebrova\u010dki most). Jo\u0161 \u0161ezdesetih godina na Vrbasu se mogla vidjeti i Vrbaska lasta, \u010damac sa dva \u0161pica, na pramcu i na krmi, tako da je vo\u017enja bila mogu\u0107a sa oba kraja \u010damca. Ta vrsta \u010damca u Banjaluci je danas na\u017ealost nestala, ali je va\u017eno spomenuti jer je i Lasta tako\u0111e bila pokretana dajakom. Sam Vrbaski \u010damac, jo\u0161 od svog postanka imao je specifi\u010dan izgled i oblik trupa u svemu prilago\u0111en brzom Vrbasu. Du\u017eine su varirale od 6- 9 metara, a \u0161irine od 70cm. do 1m. u zavisnosti od namjene i mjesta na kom se nalazio ili majstora koji ga je pravio. Te\u017eina je varirala od 120 do 180kg. zbog tereta katrana kojim je \u010damac premazivan kao za\u0161titno sredstvo. Za predpostaviti je da je nekada u Banjaluci \u017eivjelo mnogo majstora koji su ga pravili, pa je od njihove umje\u0161nosti i iskustva sa vode zavisio izgled \u010damca. Prije i poslije Drugog svijetskog rata \u010damac je bio statusni simbol porodice koja ga je posjedovala i pokazatelj imu\u0107nosti vlasnika. Ba\u0161 zbog te stvari Vrbaski \u010damac je duboko usa\u0111en u kulturno naslije\u0111e Banjaluke, a ljudi koji su ga vozili bili su zdravi mentalno i fizi\u010dki, zbog svoje spretnosti i hrabrosti kretanja na vodi, pogotovo \u0161to je ljudska populacija u to doba bila manje okrenuta vodi i pliva\u010dki obrazovana nego danas, \u0161to je ukupno donosilo posebnu popularnost dajaka\u0161ima a samim tim i njihovu porodicu \u010dinilio poznatom i primamljivom za potencijalne \u017eenidbe i udaje, kao i trgovinu, pa eto tako dajaci zauzimaju svoje mjesto i u ovom segmentu razvoja Banjaluke.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/5.jpg\")
<\/p>\n
Vo\u017enja \u010damca je poseban dio ove pri\u010de pa \u0107u i njoj posvetiti nekoliko redova. Gura se stoje\u0107i sa krme, lijeva noga je izba\u010dena malo naprijed i stoji pravo na posebnoj drvenoj letvici pri\u010dvr\u0161\u0107enoj na dno \u010damca i slu\u017ei kao oslonac za prste lijeve noge koja prima veliku silu pri vo\u017enji, a sa njom se i balansira pri skretanju sa pravca vo\u017enje ili kontroli tereta u \u010damcu. Desna noga stoji svojim desnim bridom pete uz samu krmu, a na njoj je i glavni oslonac tijela. Gura se rukama sa desne strane \u010damca i to \u010ditavim dajakom, tako \u0161to se dajak zabode u dno otprilike kod letvice za lijevu nogu i odguruje \u010ditavom du\u017einom iza \u010damca, dok desna ruka vu\u010de dajak a lijeva ga gura, a zatim ponovo izvla\u010di iz vode. Za ovako ne\u0161to potrebno je imati savr\u0161enu ravnote\u017eu, pogotovo na nemirnoj vodi. Ovi ubodi nazivaju se \u0161upovi i \u0161to su pravilniji to \u010damac br\u017ee ide. Skre\u0107e se bacanjem dajaka iza sebe- lijevo, a od sebe- desno. Mogu\u0107e je i kormilariti dajakom, ali se tako gubi ubrzanje. Vozi se uz obalu ali i na svim terenima koji to omogu\u0107avaju koriste\u0107i pogodnu dubinu do dva metra i prelaze\u0107i iz virova koji se stvaraju iza stijena koje vire iz vode ili su do same povr\u0161ine, koriste\u0107i prirodnu tihu koja se stvara iza njih. Ove tihe se nazivaju kontratokovi i iskusnom voza\u010du su velika pomo\u0107 u vo\u017enji.<\/p>\n
Novija istorija Vrbaskog \u010damca, recimo zadnjih \u010detrdeset godina, bez ikakve sumnje se ve\u017ee na ljude kojima i danas treba odati priznanje zbog svog zalaganja za o\u010duvanje ove toliko ugro\u017eene tradicije, na sve one koji su nekoga nau\u010dili da vozi \u010damac, ili su ga sami napravili, barem provozali i ispri\u010dali dio ove pri\u010de, ali najvi\u0161e dvojici bra\u0107e iz stare banjalu\u010dke porodice talijanskog porijekla Mariu i Antoniu Zamolo. Smisao za tehniku i veliku sklonost ka radu i stvaranju raznih prakti\u010dnih stvari nau\u010dili su od oca Guida, vlasnika i vrsnog majstora zlatarskog i sajd\u017eijskog zanata \u010dija je radnja bila smje\u0161tena jo\u0161 davno prije Drugog rata, u samoj Gospodskoj ulici. Gradsko okru\u017eenje i sam \u017eivot pored rijeke uslovili su da se ova dva brata \u010desto susre\u0107u sa \u010damcima, \u010dija ih je izrada i vo\u017enja oduvijek privla\u010dila. U vremenu poslije rata broj \u010damaca nije bio veliki jer su ih njema\u010dki vojnici tokom okupacije oduzeli i zatvorili u Kastel, gdje je veliki broj i propao, a u periodu poslijeratnog op\u0161teg siroma\u0161tva malo njih je moglo da se pohvali da posjeduje nov \u010damac. Situacija se sa godinama popravljala, \u010dak se i odr\u017eavaju i godi\u0161nje trke \u010damaca a o pobjedniku se pri\u010dalo \u010ditavu godinu, do idu\u0107e trke.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/4.jpg\")
<\/p>\n
I tako sve do 1964 god. kada iz radionice bra\u0107e Zamolo izlazi prvi \u010damac imena LOTOS, a mla\u0111i brat Atonio- Ton\u010di postaje respektivan voza\u010d kog su po\u0161tovali mnogo stariji i iskusniji voza\u010di. Niko nije ni slutio da \u0107e se slogan Ton\u010di i Lotos i danas u dajaka\u0161kim krugovima kao i u \u010ditavoj Banjaluci izgovarati sa velikim po\u0161tovanjem. Taj \u010damac je prvi od dana\u0161njih Vrbaskih \u010damaca sa dajakom koji uz izvjesne prepravke i dorade u kasnijim \u0161ezdesetim godinama dobijaju savremen izgled. S obzirom da ne raspola\u017eem ta\u010dnim podacima o nekada\u0161njem Vrbaskom \u010damcu nisam se ni upu\u0161tao u opisivanje, a po\u0161to je pojavom Ton\u010dijevog \u010damca do\u0161lo do velike popularizacije ovog plovila u \u010ditavoj Banjaluci zbog posebne elegancije i izgleda na vodi, kao i plovnih karkteristika- taj tip \u010damca svakako vrijedi opisati i upoznati se sa njim. Vrbaski \u010damac je prvo dobio stalnu du\u017einu od sedam metara kao najprakti\u010dniju spram svoje konstrukcije od 3 metalna rebra unutar trupa. Debljina daske je 1,5 cm, najve\u0107a \u0161irina \u010damca je 75cm, dubina 30cm, gaz praznog plovila 12cm; krase ga visoka kvaliteta izrade, impregnacije i zavr\u0161ne obrade. Najupe\u010datljiviji detalji su krma i \u0161pic koji se izra\u0111uju od jednog komada drveta- bagrema, jasena, hrasta, rje\u0111e tre\u0161nje, pa \u010dak i mahagonija. To su materijali koji se razli\u010dito pona\u0161aju pri obradi, ali treba da ih krasi \u010disto\u0107a i pravilnost godova i koji po zavr\u0161etku obrade daju poseban izgled \u010damcu zbog svoje prirodne boje i oblika. \u00a9pic je tetova\u017ea na \u010damcu koju on nosi od postanka do nestanka, upe\u010datljiviji je od imena \u010damca, ali \u0161to je jo\u0161 upe\u010datljivije- zaista izgleda poput neke mitske \u017eivotinje, orla ili zmaja, odaje pitomost ili agresivnost, umjetni\u010dku viziju majstora koja je svaki put razli\u010dita, tako da svaki \u010damac krasi druga\u010diji \u0161pic. Ba\u0161 zbog \u0161pica vrbaski \u010damac nije samo puki predmet, on je pravo umjetni\u010dko dijelo. I sama izrada \u010damca je umjetnost preciznosti. Ton\u010di je napravio malu revoluciju u izradi trupa, jer izbacuje katran iz upotrebe i time zna\u010dajno smanjuje te\u017einu, tako da ni najte\u017ei \u010damac ne prelazi 120kg., uvodi bezbojni lak i unutra\u0161nje spajanje dasaka \u010dime dobija na \u010dvrsto\u0107i. Poneki detalj treba da ostane tajna- sklapanje, obrada, upotreba alata, postojanost materijala koji se koriste u izradi i njihovo me\u0111usobno pona\u0161anje su i za autora ovog \u010dlanka donekle nepoznanica \u010diji naziv glasi- koza nostra- dakle, tajne zanata porodice Zamolo. Pravi dragulj u Ton\u010dijevoj floti je ba\u0161 njegov \u010damac- Lotos. Od 64 godine kada je prvi put napravljen u radionici iznad biv\u0161eg brodarskog dru\u0161tva- danas caffe bar Kajak, ostao je nepromjenjen i prepoznatljiv izgledom.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/Lotos.jpg\")
<\/p>\n
Naravno da se ne radi o jednom \u010damcu, oni godinama propadaju i trunu, prave se novi drugog imena- samo je Ton\u010di Lotosa uvijek pravio istog. Svijetlo plav na bokovima, unutra bijel, sa dvije crne linije na vanjskim stranicama i neizostavnim krupnim crnim slovima- Lotos. Ina\u010de i oblik slova je svojevrstan patent gosp. Maria koja su nekada bila ispisana na skoro svim \u010damcima na Vrbasu. Za razliku od ostalih \u0161piceva, samo je Lotosov bio pitom izgledom bez smjelih crta orlove glave. Pravougaonog oblika, jednostavan, ali zato mnogo, mnogo brz. Za samo par godina od svog postanka Lotos i njegov \u010duveni \u0161pic postali su poznati svim Banjalu\u010danima. \u00a0A evo i za\u0161to. Proteklih 40 godina, ne ra\u010dunaju\u0107i devedesete, zna\u010di \u0161ezdesete , sedamdesete i osamdesete, dajaci su bili pravi simbol Banjaluke, iako nikada nisu do\u017eivjeli pravu afirmaciju van granica biv\u0161e BiH, a pogotovo Jugoslavije iako su to zaslu\u017eili. Najvi\u0161e zbog nesposobnosti i nezainteresovanosti tada\u0161njih, a i sada\u0161njih gradskih vlasti. Nikada nisu do\u017eivjeli slavu Mostarskog mosta ili Sinjske alke, ali u samoj Banjaluci su bili jako popularni. Naro\u010dito popularne su bile trke \u010damaca koje su se odr\u017eavale u sklopu Karnevala na Vrbasu, kasnije Ljeta na Vrbasu \u010dija slaba popularnost u odnosu na pro\u0161le godine, kao i medijska popra\u0107enost, o\u010dajna i fatalna organizacija, danas nema kraja a samo dno i totalna propast ove nekada lijepe manifestacije ve\u0107 se da naslutiti. Naravno u organizaciji i realizaciji, kako materijalnoj i televizijskoj, od strane ljudi koji o ovome \u0161to ste pro\u010ditali ne znaju ni jednog jedinog slova. Da se vratimo Lotosu. Od 1964 do 1980 god. Ton\u010di i Lotos su apsolutno dominirali na trkama \u010damaca. Pogotovo zato \u0161to takvo takmi\u010denje na kugli zemaljskoj nigdje vi\u0161e ne postoji. Ton\u010di nije bio poput ostalih voza\u010da, fizi\u010dki fenomen ogromne snage skrivene u rukama, temperamentan na djelu, jakih plu\u0107a i \u017eilave gra\u0111e, iako manji od ostalih nabildanih momaka, uvijek je uspijevao da Lotosa vozi br\u017ee od ostalih i da prvi do\u0111e sa Kastelove zelene, na pli\u0107u vodu kod Abacije, gdje je po\u010dinjao pakao od trke.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/6.jpg\")
<\/p>\n
Trka se dalje razvijala do Alibabe (mjesto gdje skre\u0107e cesta za \u0160ehitluke), uz opasne brzake Prvih mlinova, zatim nazad na Kastel, pa jo\u0161 niz vodu do Halilovca (kod Psihijatrije), zatim ponovo okretanje i vo\u017enja uz vodu ponovo do Kastela. Prvu trku je vozio \u010damcem Fortuna koja mu na\u017ealost nije donijela sre\u0107u, malo zbog neiskustva, a malo i zbog lo\u0161e organizacije trke, jer nije znao da li oko Halila treba okrenuti jednom ili dva puta. Ton\u010di se odlu\u010dio na dva kruga i tako izgubio prvu trku, koja je ostala upam\u0107ena po tome \u0161to mu je nedostajalo svega 100 metara, da stigne prvoplasiranog. Drugu i sve ostale trke dobija sa ogromnom razlikom ponekad i po pola kilometra. Od tada vozi samo Lotosa koji ga nije iznevjerio nijednom. Bilo je mnogo prljavih poku\u0161aja da se skine novi \u0161ampion iz 65, 67, 68, 69, 70, 71, 71.Nekada su ga ga\u0111ali kamenjem sa obala, jer je svaka pla\u017ea na obali imala svog voza\u010da u trci, pa su mu kajaka\u0161i \u010desto pozajmljivali i kacigu, bacali razne predmete u vodu, gurali ispred njega stare \u010damce, no\u0107 prije trke zatrpavali kamenjem prelaze na vodi kuda su znali da \u0107e pro\u0107i. Ton\u010di to nikada nije zamjerio, jer je to bio sastavni dio nadmetanja i prolazna stvar, a osim toga i on je imao svoje pristalice mahom iz kajaka\u0161kog kluba koji bi za sekundu izveli brzu akciju i brzo izbalansirali stvar. Osim toga krasila ga je smirenost razmi\u0161ljanja, dobro poznavanje vode, sposobnost da okrene sve sitne smicalice drugih takmi\u010dara u svoju korist, a utoliko je i pobjeda bila sla\u0111a. Publika je uvijek znala da navija za pravog pobjednika. Nekada, kada ne bi imao snage, prijatelji su ga bodrili i Lotos bi opet ubrzao kao na po\u010detku trke. Najte\u017ei dio je bio na drugom okreti\u0161tu, kod Halilovca kada je trebalo ponovo gurati uz vodu. Ko je bio previ\u0161e umoran ili nedovoljno koncentrisan obi\u010dno je ispadao iz \u010damca i za njega je trka bila gotova. Tone je nau\u010dio \u0161tos, pilot tj. pomaga\u010d iz \u0161pica bi legao skroz po \u0161picu \u010damca i tako ga dobro opteretio, kada Lotos izleti iz brze vode u kontratok, okrenuo bi se u mjestu, Ton\u010di bi malo \u010du\u010dnuo, uhvatio ravnote\u017eu, ponovo postavio \u010damac na vodu i rastere\u0107en gurao na cilj, ne mijenjaju\u0107i lu\u0111a\u010dki jak tempo od samog po\u010detka. Ljudi su se uvijek iznova \u010dudili kako je tako ne\u0161to mogu\u0107e, da neko poleti kada je najte\u017ee i tako godinama. Samo su voza\u010di znali koliko je to naporno jer na trci koja traje \u010detrdesetak minuta izgubi se i po \u010detiri kilograma tjelesne te\u017eine.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/3.jpg\")
<\/p>\n
Tih godina su dajaci bili simbol slobode, potpuno su izgubili trgova\u010dki i prevozni\u010dki zna\u010daj, kori\u0161teni su za razonodu i zabavu, svirke koje su bile na obalama prelazile su na druge pla\u017ee- dajacima, voza\u010di su bili posebno popularni kod \u0111evojaka, vladala je prava navala za jedan krug i uvijek se tra\u017eilo slobodno mjesto vi\u0161ka u \u010damcu. Ton\u010di se povukao poslije prve izgubljene trke 1979 god. I ova trinaesta po redu Lotosova trka ima svoju interesantnu pozadinu, ali nije sve ni za javnost. Uglavnom u Glasu je iza\u0161ao \u010dlanak poslije trke otprilike ovako: Prvo mjesto u ovogodi\u0161njoj trci \u010damaca osvojio je Zlatan (ne\u010ditko prezime) \u010damcem Fortuna, poslije velike borbe sa drugoplasiranim Antoniom Zamolom Lotos, sa tim \u0161to je Zamolo izgledao svje\u017e i u stanju da vozi jo\u0161 jedan krug. Ipak, mnogi su mislili da je vrijeme da se povu\u010de, bilo je sve te\u017ee dr\u017eati na odstojanju nove mlade borce sa Vrbasa, a ste\u010dena reputacija nije za ga\u017eenje. Mo\u017ee, povla\u010dim se- ali nepora\u017een, zato jo\u0161 samo jednom vozim. Ovog puta, te 1980 god. svi su navijali za najslavniji tandem, dok su visoko uzdignute ruke Lotosove posade odmahivale masi koja je aplaudirala na najja\u010doj trci do sada i najubjedljivijoj pobjedi sa ogromnim rastojanjem od drugoplasiranog. \u00aeilavi momak iz Borika vozio je ukupno 14 trka od 1964 do1980 god. Pobijedio je 12 puta, zadnji put sa 38 godina starosti, dva puta je bio drugi a do danas je napravio preko 80 Vrbaskih \u010damaca sa dajakom !!! Idu\u0107i karnevali prolazili su bez najpoznatijeg tandema, koji je dodu\u0161e uvijek bio tu negdje, parkiran pod najve\u0107om tu\u017enom vrbom pod Kastelom, ali ovoga puta u ulozi posmatra\u010da. Paradirali su neki novi ogromni momci, ali spram starog \u0161ampiona to su bile samo sijenke. Pobje\u0111ivala je Bilijeva Belma, \u0160ljivin Bratski, Lasta, Ka\u010dareva Citadela, Magelan, Kondor, 1979, \u0160ampion, Sajonara, Zlajina Fortuna, Lorka, a Lotos je stajao pomalo zaboravljen, vru\u0107eg avgustovskog dana pod najve\u0107om vrbom. Juli je mjesec 1996 god. i gradski oci odlu\u010dili su da se na Vrbasu odr\u017ei prvi poslijeratni karneval, sada pod nazivom Ljeto na Vrbasu i da se ponovo vozi trka \u010damaca. Okupilo se 1000 posmatra\u010da, koji uglavnom nisu imali pojma \u0161ta se to de\u0161ava i kakva je to gu\u017eva na vodi ispod tvr\u0111ave. Bilo je i onih koji su pogledom tra\u017eili poznata imena \u010damaca i sa sjetom, tiho, komentarisali pro\u0161la vremena. Kod najve\u0107e vrbe pod Kastelom, stajali su, usred op\u0161te gu\u017eve dvije kopije, mladi i jerdan stariji \u010dovjek, otac i sin, okru\u017eeni prijateljima iz kom\u0161iluka koji tu, sigurno nisu bili po prvi put.<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/lotuos_2.jpg\")
<\/p>\n
Na startu se okupilo oko desetak posada, sve ve\u0107i od ve\u0107eg, a mladi\u0107 je pitao oca: Tata, kako \u0107u sa onim, Pogledaj ga koliki je? Ton\u010di je odgovorio: Zgazi ga, odmah sada na startu, ima\u0161 sve \u0161to ti treba, dobrog pilota, \u010damac i gledaj samo ispred sebe, ostali ne treba da te interesuju. Kod Zelenog mosta pre\u0111i na drugu stranu i tako vozi stalno, a dole na Halilovcu, gas pa uz vodu, tu daj sve od sebe, tu se dobija trka. Zapamti, ovaj \u010damac donosi sre\u0107u. Koji trenutak poslije znaka za start, voda se pjenila od guranja dajaka, a ve\u0107 tamo pod mostom jedan \u010damac je bio ispred ostalih za pola du\u017eine. Uskoro je zapi\u0161tala motorola jednog od sudija na Kastelu,a to \u0107e pustiti na javni rezglas. \u0160ume\u0107i, glas je napokon progovorio: Prvi \u010damac na okreti\u0161tu, Lotos, vlasni\u0161tvo Andreja Zamole, odmah za njim \u010damac Bratski. Svi su pojurili na Most da bolje pogledaju borbu divova mada je i tada bilo jasno da \u0107e Lotos osvojiti prvu titulu poslije \u0161esnaest godina. Kada se pojavio \u0161pic \u010damca tamo kod Abacije, obale Kastela su ga prihvatile gromoglasnim aplauzom. Cesta na mostu je bila zakr\u010dena od svih onih koji su po\u0161li da jo\u0161 malo bodre novog \u0161ampiona. Lotos je tiho kliznuo kroz cilj, dok je Andrej mahao staroj ekipi ispod vrbe. Tada se desila jedna jako lijepa stvar, mnogo ljudi je do\u0161lo da \u010desita Tonciju, kao da je on vozio trku a ne Andrej, znani i neznani, neki su vikali “bravo mali” a neki samo tap\u0161ali po ramenu oca i sina. Autor ovog \u010dlanka je tada bio jo\u0161 klinac iz “kom\u0161iluka”, sa skroz odraslom idejom: osnivanje udru\u017eenja dajaka\u0161a Banjaluke. Na to me je tjerala misao da postoje ljep\u0161e stvari od \u017eute \u0161tampe i ratobornih politi\u010dara, samozvanih sportskih radnika koji iskori\u0161tavaju talente zarad nove kravate i jo\u0161 jedne porcije janjetine. Nisam znao kako \u0107u to da izvedem, ali sam znao da \u0107u uz pomo\u0107 ljudi koji su se radovali pobjedniku i vikali “bravo mali” to uspijeti. Pro\u0161le su godine, Andrej je postao \u0161esterostruki \u0161ampion trka i na najboljem je putu da obori o\u010dev rekord. Na\u017ealost neke stvari su krenule naopako. Organizacija Ljeta na Vrbasu postala je katastrofalna. Ljudi koji rade na programu takmi\u010denja prave iz godine u godinu sve ve\u0107e gre\u0161ke…<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/2.jpg\")
<\/p>\n
Kao prvo, da bi se odr\u017eala trka \u010damaca potreban je minimalan vodostaj Vrbasa. Da ne obja\u0161njavam za\u0161to, jednostavno je tako. Od \u0161est trka unazad samo je jednom voda bila mala, iako su dajaka\u0161i redovno upozoravali organizatore. Logi\u010dna je pojava da oni manje iskusni ne \u017eele i ne mogu da voze trku po velikoj vodi (to je tek poduhvat i po), pa takmi\u010denje gubi na popularnosti. Ionako simboli\u010dne nagrade ne mogu da pokriju tro\u0161kove odr\u017eavanja \u010damca, mada je moj li\u010dni stav da niko ne mora platiti moj tro\u0161ak, ali ne mora ni da zaradi… U \u010demu je stvar: Organizatori dobiju novac, organizuju takmi\u010denje ni\u010dim stimulisano kod takmi\u010dara, sa mr\u0161avom medijskom podr\u0161kom, pogre\u0161no tempiraju start trke, ostavljaju\u0107i malo vremena u ionako slabom programu, jedva podijele neke nagrade i zatim sve to za\u010dine u potpuno pogre\u0161nom informisanju javnosti, tako da se nekom gledaocu SRT-a \u010dini da je “upravo sada dragi gledaoci \u010damac “Lotos sko\u010dio sa mosta”, a umjesto skaka\u010da Misli\u010dki Darija od \u010dije se Vrbaske laste ledi dah na malim ekranima, vide raskosne grudi zalutale ljepotice u roza \u0161tiklama koje je iskusno oko kamermana jednostavno podijelilo sa vama… Jedne godine gledali smo monodramu “\u017divojin Mi\u0161i\u0107”, pa druge godine slu\u0161ali jednog upornog guslara, zatim smo iz nabujalog Vrbasa vadili mokre vojnike koji su bezuspje\u0161no poku\u0161avali da nekim malim smije\u0161nim splavom pre\u0111u na drugu stranu, dr\u017eeci se za prenizak konopac za kog su svi zapinjali i upadali u vodu… a o Vrbasu i dajacima ni rije\u010di! Majstor Ton\u010di sigurno nije \u017eeljan popularnosti, ali du\u0161a boli kada ne\u0161to \u0161to voli\u0161 umire. Pogotovo \u0161to se na prste jedne ruke mogu nabrojati \u010damci koji nisu pro\u0161li kroz njegovu radionicu a on je danas i jedini majstor koji ih uop\u0161te pravi. Ve\u0107 sam jednom spomenuo onu rugobu od splava na Kastelu, subjektivan sam kao i svi dajaka\u0161i koje sam pitao za mi\u0161ljenje. Kakav je to mozak koji je to dopustio i to na prostoru za\u0161ticenom dr\u017eavom, progla\u0161enim spomenikom kao i dajak, a koji sada krade prostor naljep\u0161eg dijela Vrbasa i smeta na trci zbog nemogu\u0107nosti starta sa desne obale- jo\u0161 jedan razlog zbog kojeg mladi ne\u0107e da se takmi\u010de. Da apsurd bude ve\u0107i skoro je tu osvanuo jos jedan splav, mla\u0111i brat onoga u Prijedoru, sa mirne Sane, vjerovatno istog vlasnika Milenka Rosi\u0107a koji je u intervjuu prije dvije godine obe\u0107ao vodeni tobogan za dijecu na onom istom mijestu na kom se sada nalazi novo stra\u0161ilo. E, a za taj najnoviji izvor zarade na istorijskom spomeniku zavezan je jedan limeni Savski \u010damac- “kerep”, sa krupnim imenom najpoznatijeg Vrbaskog dajaka- Lotos… Da li je iko od vas pio kafu na splavu Lotos u Prijedoru? Ipak- svaka \u010dast, trebalo se sjetiti pa dovesti \u010damac u Banja Luku, kada ve\u0107 oni inertni banjalu\u010dani ne znaju \u0161ta je to. Poslije dugog lutanja od vrata Turisti\u010dkog saveza i Zavoda za za\u0161titu spomenika u Banja Luci, do poku\u0161aja osnivanja sportskog kluba u ministarstvu sporta, a koji bi se bavio dajacima osuje\u0107en od strane nervozne sekretarice- shvatio sam da dajakastvo TEK TREBA DA PROGLASIM SPORTOM!!! i jo\u0161 da uplatim neke silne pare i gomilu potpisa… Prije sretnog kraja nagla\u0161avam DA NI JEDNA OD OVIH NADLEZNIH I GORESPOMENUTIH INSTITUCIJA NIJE ZA SVE OVE POSLIJERATNE GODINE U\u010dINILA NI\u0160TA VA\u017dNO SPOMENA ZA VRBASKI \u010cAMAC SA DAJAKOM. Naoru\u017ean iskustvom u saradnji sa sportskim pijavicama i grebatorima jo\u0161 iz doba kada je autor bio prvotimac Kajak Kanu kluba ” Vrbas” Banjaluka, a koji sebe nazivaju sportskim radnicima i koji su upropastili mnogo uspje\u0161nih karijera zarad jo\u0161 jedne porcije jagnjetine, odlu\u010dio sam da ih i ne pitam za mi\u0161ljenje i da sa svojim prijateljima dajaka\u0161ima uzmem stvar u svoje ruke. U spomen onima koji su vikali ” bravo mali, samo tako…”<\/p>\n
![\"\"](\"\/wp-content\/uploads\/images\/Dajak\/zavrsna.jpg\")
<\/p>\n
Uz veliku pomo\u0107 Sa\u0161e \u010cekrlije i razumjevanja \u010dlanova Ronila\u010dkog kluba “Buk” predsjednik Kluba gosp. Zdravko Samard\u017eija odobrava molbu par entuzijasta da u sklopu ronila\u010dkog kluba Buk, svoje aktivnosti obavlja sekcija koja bi se bavila dajacima. Ovo udru\u017eenje nosi ime “Nauti\u010dka sekcija RK Buk- Lotos” a bavi se dajacima, kajakom i raftingom. Mnogo stvari bi se moglo re\u0107i o ovome a za ovo kratko vrijeme za koje sekcija postoji ve\u0107 je ura\u0111ena Internet prezentacija na http:\/\/www.Banajaluka.com o dajacima, a ve\u0107 od idu\u0107e godine “Lotos” planira da se aktivno i radikalno uklju\u010di u organizaciju ljeta na Vrbasu, mnogo ve\u0107oj brizi o \u010damcima, savjetima o nabavci materijala i sportske opreme, popularizaciji vodenih sportova, ekologiji, izradi i iznajmljivanju samih \u010damaca, organizaciji rafting tura kroz kanjon Vrbasa sve u svemu- najboljoj prezentaciji Vrbasa i Banjaluke u Evropi i svijetu, a sve uz podr\u0161ku na\u0161ih velikih prijatelja iz “Buka” i “Buke” kao i samih dajaka\u0161a. Ina\u010de Buk je i ranije promovisao dajaka\u0161e, a najsvijetliji primjer za to je sajam tehnike Inost 96 kada je lotos bio izlo\u017een na ronila\u010dkom standu i oko sebe okupio veliki broj posjetitelja, uglavnom stranaca. “Lotos” planira da se idu\u0107e godine u sklopu proslave 30 godina postojanja Buka spusti vodom do Beograda vrbaskim \u010damcem i time pru\u017ei svoj doprinos otporu nadiru\u0107eg vala primitivizma i povratka tradiciji za koju mnogi nemaju sluha. Otpora brzom na\u010dinu \u017eivota, ovisnosti, gluvarenju po kafi\u0107ima i splavovima. U ovom poduhvatu svoje u\u010de\u0161\u0107e najavio je i sam Ton\u010di. Na svemu ovome, pomo\u0107i u stvaranju ovog jedinstvenog novinskog clanka koji je obuhvatio sve ono o cemu niste mogli saznati od bilo koga sem od ljudi koji se tim bave, zatim u stvaranju Nauti\u010dke sekcije Buka “Lotos”- mnogo hvala. Svoj dio ovome dali su Sa\u0161a, Ani, Dario, Vjeko Mario, Nuno, Babura, Zdravko, Boba, \u010dika Pero, Mile in\u017einjerija, baka Marina Goran “Zonzica”, \u010dlanovi Buka, razni likovi sa obala Vrbasa, jer svako od njih je dao po dijeli\u0107 pri\u010de, a najvise Antonio- Tonci Zamolo kome ovaj grad mnogo duguje… Kada sam pitao Ton\u010dija o svemu ovome dobio sam \u017eustar odgovor “ima\u0161 li ti mali pametnija posla?”, a onaj kraj usana sa nakrivljenom cigarom i sitnim borama vitalnog \u0161ezdesetogodi\u0161njaka razvukao se u jedva prepoznatljiv osmijeh. Osmijeh odobravanja. Stariji ka\u017eu da bi, kada bi bili iste dobi borba oca i sina bila ne\u0161to \u0161to Vrbas jo\u0161 nije video, i da niko ne bi mogao da se sa sigurno\u0161\u0107u kladi na pobjednika. Ton\u010di kaze da je to lako, on bi se kladio na Andreja, on sad vozi Lotosa, taj \u010damac donosi sre\u0107u… Ton\u010di vi\u0161e ne vozi \u010damce, ali zato svaki isprati pogledom. Pjesma vrbaskog \u010damca je zvuk koji dajak stvara lupaju\u0107i po kamenju u plicaku, a po njoj ta\u010dno zna koji \u010damac prilazi pla\u017ei. Svaka je druga\u010dija.<\/p>\n
Ovaj tekst, napisan prije vi\u0161e od decenije\u00a0, ljubazno nam ustupio njegov autor gospodin B. Potocnik i postavljen je na nase stranice uz njegovo odobrenje, a u spomen naseg vrbaskog camca sa dajakom.<\/p>\n
Vrhunske fotografije nam je ustupio Selver Skorup.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
<\/p>\n
Davno jo\u0161, dok su zemljom hodali divovi i patuljci, Vrbas je krao srebrnu krlju\u0161t sa zmajevih krila, \u017eednih \u010duvara ma\u0161te i velikog blaga u brdima, dok bi jednom godi\u0161nje silazili iz skrovi\u0161ta na kamene obale rijeke da piju zelenu vodu. Ba\u0161 tako, u to doba na brdu pored sada\u0161njeg grada \u017eivio je jedan takav div sa svojim novoro\u0111enim sinom. Po\u0161to je bilo vrijeme da zemlju nasele ljudi, Bog posla veliku vodu, a brdo na kom je div \u017eivio odlu\u010di pretvoriti u vulkan koji spali sve ono \u0161to voda nije progutala. Ipak prije kraja svoga svijeta i \u017eivota, stari div predosjeti nesre\u0107u i napravi \u010damac u kog stavi novoro\u0111en\u010de.<\/p>\n","protected":false},"author":75,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[15],"tags":[],"class_list":["post-584","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-price-iz-banjaluke"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/584","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/75"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=584"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/584\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=584"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=584"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=584"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}