\n
\nVjekoslav Poto\u010cnik nije bio formalista. Sigurno mu se ne bi naro\u010cito svidjelo da neko stoji nad mjestom, na kojem \u0107e provesti vje\u010cnost i nabraja po\u010casti i diplome koje je, ruku na srce, po\u0161teno zaradio. Vjerovatno ne bi rekao ni\u0161ta, \u0161ta vi\u0161e, bio bi zahvalan na \u010cemu bilo i blago zami\u0161ljen, kao da ne vjeruje da se tu radi ba\u0161 o njemu ve\u0107 o nekom drugom. Nekom izmi\u0161ljenom o kome se pri\u010ca kada se pojavi u dru\u0161tvu, jer dru\u0161tvo tra\u017ei uzor da se u njemu samo ogleda.
\nSve to je Vjeko znao i rekao bi da je to filozofija kojoj nije dorastao, ali eto ako je takav red, onda neka tako i bude, jer… reda mora biti. Kasnije, kada aplauzi utihnu, vi\u0161e bi volio da te sa istim \u017earom u o\u010cima, koji nije stario onako kako je starilo njegovo lice, poku\u0161a preokrenuti na NJEGOVU stvar. A njegova STVAR je bilo more, Boka i njegova porodica za koju je vrijedno radio \u010citav svoj \u017eivot, do zadnjega dana. More i njegove dubine su mu bili uto\u010ci\u0161te i snaga, kojima je ostao vijeran, ponovo do zadnjega dana i zadnjega daha. U satima u kojima se sidreni konop njegovog \u017eivota zatezao na bitvi Bo\u017eanske volje, a boje nestajale, Vjeko je svoj mir i snagu na\u0161ao na palubi nikad pre\u017ealjene barkase, posjedovane u srcu, a u kojoj su sa njim, spremnim na zadnji uron u plavo i nepoznato, bili i njegovi najmiliji. Na palubi toga broda, preobra\u017een i ponovo mlad, iz bure \u017eivota, mahnuv\u0161i rukom na pozdrav i na debeloj bonaci vje\u010cnoga mira, Vjeko je stao pred Gospoda. Za to je, dame i gospodo, trebalo hrabrosti. Vidite, toga mu nije nedostajalo.
\n To njegovo more imalo je \u010cvrstinu, imalo je magnetnu privla\u010cnost na koju se okretao kompas brojnih \u017eivota, ve\u0107ine vas, koji tu danas pored njega stojite i sje\u0107ate se. Volio je da pri\u010ca o tome svijetu dubine i ti\u0161ine, svjesno i odogovorno remete\u0107i tu istu ti\u0161inu, ali u dobroj namjeri, samo da bi je podjelio sa drugima. Na\u010cin na koji je Vjeko spoznao mo\u0107 ti\u0161ine je tako\u00f0e formalnost, i na to ne treba tro\u0161iti rije\u010ci. On ju je, eto spoznao, dijele\u0107i poslije ljude na one koji jesu i na one koji nisu htjeli ili smjeli na tome stra\u0161nome mjestu, duboko, duboko dole ostati. Ostati bar neko vrijeme, metar dublje, minut du\u017ee….. Dijelio, ali nipo\u0161to osu\u00f0ivao, ipak nije svako za to, ali to je druga pri\u010ca.
\n
\nOni koji su razumjeli, znaju da je i sada Vjeko samo oti\u0161ao da proviri, da provjeri neke nove, nebeske terene, ne bi li nas i tamo jednoga dalekog dana do\u010cekao sa uredno slo\u017eenom opremom i \u0161eretskim osmjehom. I opet prvi, bezobrazno prvi. I u inat svima koji misle da je to nemogu\u0107e. Mogu\u0107e, sasvim mogu\u0107e… metar dublje, minut du\u017ee. Poznavaju\u0107i Vjeku, \u010ceka\u0107e na polo\u017eaju i privla\u010citi vatru na sebe dok se i zadnji pra\u0161inar zamagljenog pogleda i lud od gladi ne izvu\u010ce, a za to ne\u0107e tra\u017eiti hvala. I \u0161ta je njemu mogla vatra kad su u njegovoj du\u0161i spavali okeani svjeta? \u0160ta, zaista?
\nPostoji vapaj Bogu. Zaista, Bo\u017ee, daj nam snage da prihvatimo ono \u0161to ne mo\u017eemo promjeniti. Bo\u017ee, daj nam hrabrosti da promjenimo ono \u0161to mo\u017eemo. Bo\u017ee, daj nam da uvidimo razliku. Vrijedi se potruditi, jer se jedino tako mo\u017ee uspjeti. Vjeko je, prije ili kasnije dobio snagu da prihvati, hrabrost da promjeni i uvidio je razliku i bio je dobar suprug, otac i djed. Znao ja da bude strpljiv, da nau\u010ci radoznalog musavca kako se ve\u017ee udica i da unukama nacrta \u010ci\u010ca Gli\u0161u. Da bude dobar i da bude drug. Da bude laf, laf\u010cina u svemu \u0161to radi, laf i kada te podu\u010cava i kada te razumije. Vjeko nije mogao da ne radi ni\u0161ta. I kako se to ne radi ni\u0161ta? \u010covjek MORA da radi, da dostojno opravda svoje postojanje, zdrav ili bolestan, nema veze. Eto u takve je mudrolije Vjeko vjerovao. Vjeko je bio siroma\u0161an, po duhom siroma\u0161nom ravnalu \u017eivota. Njega je za to sve, iskreno vam ka\u017eem, boljelo uho. I to ne jedno, ve\u0107 oba, ista ona kojima je pa\u017eljivo slu\u0161ao prijatelje. A njima, prijateljima je ve\u0107 bio puno puno bogatiji. Prijatelji su mu omogu\u0107ili da, kada se razbolio, \u017eivi ostatak svoga \u017eivota visoko podignute glave, te da ga i na onaj svijet dostojanstveno i lijepo isprate, onako kako to dolikuje ronila\u010ckom dinosaurusu, zadnjem od svoje vrste, polomljenih zuba i izmu\u010cene utrobe. Ali i dalje opasnom da se i sama Smrt upita ko to stoji pred njom… bos, prkosan, nedodirljiv. Stoji, tje\u0161i prijatelje, grli i \u0161titi grubim rukama, a Njoj gleda u o\u010ci svojim o\u010cima u kojima i dalje svijetli ona NJEGOVA STVAR. Stoji i gubi bitku koju ne mo\u017ee dobiti, jer takav je red, a… reda mora biti. Ina\u010ce bi vladao nered. A to nije dobro.
\nVjeko je znao kada da se makne i prepusti kormilo mla\u00f0em i sposobnijem. To je vjerovatno razlog po kome \u0107e ostati upam\u0107en kao dostojanstven i nenametljiv \u010covjek, a ne tamo neki \u010cangrizavi i dosadni starac kojeg je pojelo vrijeme. Vrijeme koje \u0107e opet, sve nas jedan dan pojesti. Za to mu hvala i neka nam to bude uspomena i opomena.
\nVijeku nije odnijela smrt. Ne, njega je odnio \u017eivot, dobar, predobar, prebogat \u017eivot u kome je on na\u0161ao svoj smisao. \u017divot je pjesma, pjesnici su oni u \u010cije jedro pu\u0161e Maestral, Maestral je vjetar Jadrana. A Vjeko je volio i Jadran, i Maestral i \u017eivot i ono kad \u0161kripi paluba, a sidreni konop \u017eivota juri na dno… Eto vidite, ako je volio, zna\u010ci da je bila ljubav, jer takav je red, a… reda mora biti. A kada vlada red, onda je to dobro, i neka je po redu i tako ukrug. Poenta je da nema obja\u0161njenja, pitanje je samo po sebi korijen odgovora, a odgovorene stvari nisu interesantne, one su formalnost, ista ona koju Vijeko nije volio, ali to nije umio da objasni. Neka, bar dio toga objasni stih pjesme:
\n
\nONI KOJI ME SRE\u0107U MISLE DA PUTUJEM
\n
\nA NE PUTUJEM JA
\n
\nTO BESKRAJ PO MENI HODA
\n
\nPUTUJ STARI, I MIRNO TI MORE<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
![\"\"](\"http:\/\/banjalukasport.com\/buk\/images\/articles\/20101115050826557_1.JPG\")
<\/p>\n
\n
\nVjekoslav Poto\u010cnik nije bio formalista. Sigurno mu se ne bi naro\u010cito svidjelo da neko stoji nad mjestom, na kojem \u0107e provesti vje\u010cnost i nabraja po\u010casti i diplome koje je, ruku na srce, po\u0161teno zaradio. Vjerovatno ne bi rekao ni\u0161ta, \u0161ta vi\u0161e, bio bi zahvalan na \u010cemu bilo i blago zami\u0161ljen, kao da ne vjeruje da se tu radi ba\u0161 o njemu ve\u0107 o nekom drugom. Nekom izmi\u0161ljenom o kome se pri\u010ca kada se pojavi u dru\u0161tvu, jer dru\u0161tvo tra\u017ei uzor da se u njemu samo ogleda.
\nSve to je Vjeko znao i rekao bi da je to filozofija kojoj nije dorastao, ali eto ako je takav red, onda neka tako i bude, jer… reda mora biti. Kasnije, kada aplauzi utihnu, vi\u0161e bi volio da te sa istim \u017earom u o\u010cima, koji nije stario onako kako je starilo njegovo lice, poku\u0161a preokrenuti na NJEGOVU stvar. A njegova STVAR je bilo more, Boka i njegova porodica za koju je vrijedno radio \u010citav svoj \u017eivot, do zadnjega dana. More i njegove dubine su mu bili uto\u010ci\u0161te i snaga, kojima je ostao vijeran, ponovo do zadnjega dana i zadnjega daha. U satima u kojima se sidreni konop njegovog \u017eivota zatezao na bitvi Bo\u017eanske volje, a boje nestajale, Vjeko je svoj mir i snagu na\u0161ao na palubi nikad pre\u017ealjene barkase, posjedovane u srcu, a u kojoj su sa njim, spremnim na zadnji uron u plavo i nepoznato, bili i njegovi najmiliji. Na palubi toga broda, preobra\u017een i ponovo mlad, iz bure \u017eivota, mahnuv\u0161i rukom na pozdrav i na debeloj bonaci vje\u010cnoga mira, Vjeko je stao pred Gospoda. Za to je, dame i gospodo, trebalo hrabrosti. Vidite, toga mu nije nedostajalo.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-160","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/160","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=160"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/160\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/banjalukasport.com\/buk\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}